Novinarka Večernjeg lista objavila je neugodno iskustvo iz jednog zadarskog restorana. Kolegica je napisala da su je konobar odbili poslužiti jer je s još jednom osobom sjela za jedan od svega nekoliko slobodnih stolova koji su bili namijenjeni za četvero. Svi stolovi za dvoje bili su zauzeti pa je restoran de facto izbacio Večernjakovu novinarku.
Znamo da ovo zvuči prilično nepopularno, ali restoran je u ovom slučaju bio u pravu. U vrijeme velikih gužvi u restoranima (i u barovima) pravilo je da dvoje ljudi ne mogu sjediti za stolom za četvero, niti četvero za stolom za šestero. To pravilo vrijedi baš svugdje: u New Yorku, Londonu, Parizu, Milanu, Zagrebu, pa tako i u Zadru.
Štoviše, u velikim svjetskim restoranskim centrima dvoje ljudi katkad dobiju doslovno pola stola, pa su nas prije tri godine u londonskom Palomaru ugurali za kutni stol s nekim društvom od četvero ili petero gladnih gostiju. U Parizu smo, pak, ovog proljeća u jednoj od najpoznatijih gradskih kavana na bulevaru St. Germain dobili toliko mali stol da su na njega jedva stale dvije čaše vina i zdjelica kikirikija. Veći su stolovi bili namijenjeni većim društvima.
Logično je da restoran u visoko frekventnim satima stol za četvero čuva za četvero gostiju. U tome nema ništa neprofesionalno i neprijateljski. Bilo bi pomalo bedasto i neekonomski kad bi se restoran ponašao drukčije. Zadarski je restoran na slobodne stolove za četvero trebao staviti oznaku rezervirano. Tako bi se izbjegle neugodnosti koje su se dogodile Večernjakovoj novinarki. A veće grupe gostiju ionako bi se lako dogovorile s konobarima
