“Zapravo, nisam znao puno o hotelskoj industriji. Ja sam tu amater,” pričao nam je Lukša Jakobušić, vlasnik One Suite Hotela dok smo se hotelskim Teslom vozili prema vinariji St. Hills na Pelješcu. “I u svemu ovom završio sam skoro slučajno. Poslije katastrofe koja nas je zadesila tijekom rata kad smo izgubili sve, dvije godine sam se hranio u javnoj kuhinji o odijevao u Caritasu, moja obitelj uspjela se vratiti u posao i napravili smo dobar biznis s rasvjetnim tijelima. Dio kapitala odlučili smo uložiti u poslovnu zgradu. Znate onu mantru, nekretnine su uvijek sigurno ulaganje. I tako je počelo”. Spletom raznih pravnih i komercijalnih okolnosti, zgradu u Srebrenom, kraj koje je u međuvremenu sagrađen Sheraton, valjalo je prenamijeniti u apartmane. Jakobušić je za projekt angažirao studio 3LHD, arhitekte koji potpisuju rovinjski Lone. Lone Beach, preuređenje Adriatica i sve važnije novije Maistrine projekte, nedavno su završili i hotel u Kini i preuzeli preuređenje dubrovačkog Belvederea. “Nisam želio još jedan isti, dosadan, sterilan hotel kakvih je svugdje previše. Osim toga, unutarnje dimenzije hotela bile su zadane činjenicom da se trebalo raditi o nizu zasebnih apartmana. Novi smo u ovom poslu i želio sam biti siguran da ćemo, ne uspijemo li s hotelom, moći barem prodati stanove, zato smo projektirali apart hotel. Znate, ratni gubitak moje obitelj ostavio je traga, možda najviše u načinu na koji donosim odluke. I tako je zapravo nastao One Suite Hotel.” Pričao je predsjednik Vaterpolo kluba Jug (ova je informacija od subote mnogo važnija, nego što je bila dok smo boravili u Dubrovniku).
Jakobušić je počeo obilaziti moderne svjetske hotele, poput američkog lanca Ace, koji se tek 2013. doselio u Veliku Britaniju, i shvatio da je nova paradigma hotelijerstva pitanje identiteta više nego nekretnina i hardvera.
Angažirao je Andreu Klemenčić, ženu koja je stvorila Dežman, najvažniji i najuspješniji zagrebački bar, i kojoj je nakon godina u obiteljskom restoranu i biznisu s pićima, posao u hotelu predstavljao dobrodošao izazov. One Suite Hotel proradio je u lipnju ove godine, i odmah promijenio hrvatsku hotelsku scenu.
Evo u čemu se One Suite razlikuje od većine hrvatskih luksuznih hotela. On je dizajniran da bude udoban, a ne raskošan. I zaista je iznimno udoban. Svaki od osamnaest apartmana sastoji se od spavaće i dnevne sobe pojačane malom kuhinjom, ima veliki balkon, zasebni toalet i prostrane kupaonice s WC-om. U obje se sobe su veliki televizori s brzim sustavom (većina TV sustava u našim hotelima diže se jako sporo) i s relativno širokim izborom kanala.
Jakobušića je netko dobro informirao o jednoj od presudnih značajki luksuznih hotela – udobnim krevetima. Oko 70 posto američkih gostiju, primjerice, hotele prvo procjenjuju prema udobosti kreveta. Kreveti u One Suite Hotelu savršeni su za spavanje, dok su jastuci toliko mekani i duboki da vam ne pada napamet izaći iz kreveta dok baš ne morate. Drugi naizgled uobičajen ali zapravo rijedak detalj, posebno u hrvatskim hotelima, su svjetlosna i zvučna izolacija. Prozori u One Suiteu imaju tri stupnja zamračivanja, od prozračnih mrežica i bijelih zavjesa do zastora koji ne propuštaju ni atom svjetla, pa nema šanse da vas sunce ujutro prerano probudi, problem koji mnogi hoteli u kojima odsjedamo ne uspijevaju riješiti. Zvučna je izolacija tako dobra, da prije desetak dana na drugom katu nismo čuli ni glasa s velikog partyja u dvorištu hotela.
Kupaonice su opremljene sjajnom Malin+Getz kozmetikom u velikim pakiranjima kao da ste u kućnoj kupaonici, dok se u mini baru nalaze normalne buteljke vina od 0,75l (osim half bottle Taittingera). Jasno je da minibarovi hotelu ne donose nikakav novac, ali s druge strane, dobar sadržaj minobarova legitmira hotel pred gostom, te gostu garantira dodatnu udobnost jer ne mora zvati room service ako nešto želi popiti u tri ujutro. Sve u One Suite apartmanima, od prozračnih zavjesa, preko kozmetike do dizajna posuđa u ormarima i besplatne Cogito kave na kuhinjskom pultu, stvara osjećaj da niste u hotelu. I sama lokacija, na običnom raskršću kraj mora u Srebrenom a ne u Gradu, doprinosi osjećaju opuštajuće neobaveznosti.
A to je ono što dio današnjih gostiju želi pod svaku cijenu: udobnost koja ne obuhvaća ne samo fizičku ugodu, nego i onaj specifičan osjećaj da se u luksuznom hotelu možete ponašati kao kod kuće. Spoj neformalnosti i luksuza, nove s generacije hotela razlikuje od klasičnih hotela s pet zvjezdica.
Drugi bitni razlikovni element novih luskuznih hotela u koje se One Suite Hotel dobro uklapa, jest pitanje identiteta. Identitet modernih hotela stvara se na poštovanju identiteta gostiju, s milijun malih poteza, kojima im se sugerira da hotel dijeli i zastupa njihove vrijednosti. Izgradnja identiteta koji se podudara s aspiracijama ciljane grupe gostiju najteži je posao u modernom hotelskom biznisu. One Suite Hotel na dobrom je putu da izgradi identitet sasvim drukčiji od skoro kompletne hrvatske hotelske industrije . Ligeštuli na travi umjesto formalnih ležaljki ili fotelja, bijeli baloni koji lebde dvorištem, veliki stropni ventilatori u dnevnim sobama apartmana, individualna klimatizacija i uređenje svakog apartmana u suradnji s hrvatskim suvremenim umjetnicima poput Slavena Tolja (foto tapete u našem apartmanu inspirirane su serijom fotografija Brsalje 1996-2011 Ane Opalić), One Suite Hotel čine izrazito drukčijim. Kao što ga drukčijim čini Tesla. Klasični dubrovački luksuzni hoteli po goste dolaze Mercedesima i BMW-ima, dok se One Suite ispravno odlučio za Teslu.
Mobilna aplikacija kojom otvarate sobu, naručujete pića, ulazite u lift, koja vas vodi kroz Župu dubrovačku na jutarnjem trčanju i kontrolira sve račune, još je jedan bitan element identiteta One Suite Hotela. Cijene, prijateljske cijene, jedan su od stupova ideologije i identiteta ove generacije hotela. One uvijek moraju biti niže nego u standardnim luksuznim hotelima. Soba u Aceu u londonskom Shoreditchu u ovo se doba godine može dobiti već za 1200 kuna, dok klasični Marriot Grosvenor Square, vjerojatno najjeftiniji luskuzni hotel na Park Laneu, naplaćuje oko 2800 kuna za sobu. Slično tome, One Suite hotel usred sezone košta oko 1500 kuna, dok obližnji veliki Sheraton na isti dan 30.srpnja, na Booking.comu košta minimalno 2100 kuna, za manju sobu.
One Suite Hotel mora još razviti ozbiljan lokalni karakter, pri čemu će glavnu ulogu imati bar, s velikim izborom tapasa i salata (salata od sabljarke je sjajna), i s dobrom ponudom lokalnih vina. Za hrvatski bi turizam bilo iznimno važno kad bi se hoteli poput dubrovačkog One Suitea, udobni, luskuzni, neformalni i distinktivno drukčiji od konvencionalne hotelske industrije, počeli graditi u svim važnim hrvatskim hotelskim središtima, od Rovinja i Poreča, do Zagreba i Splita. Uostalom, uspjeh opatijskog Navisa, čijem se uređenju Telegram nedavno divio s bezbroj komplimenata i slika, dovoljno govori o dobrim stranama modernog pristupa hotelijerstvu, koje nipošto nije pretežito nekretninski biznis.
