Hotel Gredič smješten je u malom selu Ceglo, na slovensko-talijanskoj granici, u prelijepim Brdima/Colliu. Ceglo je steklo visoku međunarodnu reputaciju kao vinsko selo. U razmaku od pedesetak metara uz glavnu cestu postavljeni su natpisi za dvije važne i jednu solidnu vinariju. S lijeve strane ceste, vozite li prema talijanskoj granici, prvo ćete naići na znak za kuću Dolfo koja je u Hrvatskoj bila popularna prije dvadesetak godina, i koja buteljira vino pod imenom Gredič.
Samo malo kasnije, s lijeve se strane puta nalazi oznaka za Marjana Simčiča, uvjerljivo najboljeg i najvažnijeg slovenskog vinara, a s desne za Moviu, Simčičeva najvećeg suparnika, čiji vlasnik Aleš Kristančič ima veći ego od Simčiča, ali i manje strpljenja za proizvodnju zaista najboljih svjetskih vina. Budući da je Ceglo svo o vinima, logično je da se hotel zove Gredič, po prestižnom vinogradu na koji gleda hotelski restoran.
Otvoren prije neke tri i pol godine u staroj utvrđenoj kuriji iz 18. stoljeća, Gredič je uzorni primjer malog tematskog, butiknog ali savršeno luksuznog hotela. Na recepciju se ulazi kroz teška za hotele netipična vrata bez natpisa, koja podsjećaju na ulaze u moderne muzeje, galerije ili vrhunske diskretne resorane poput londonskog Umua. S recepcije se spiralnim stepenicama možete spustiti u dramatično uređeni vinski podrum, dok put do soba vodi kroz restoran sa stolovima postavljenima za fine dining i lijepim pogledom na vinograde i maslinik. Tu se nažalost vidi i jedina, ali velika greška u arhitektonskom planu hotela – prilično je nezgodno kad gosti s putnim torbama prolaze kroz restoran u kojem upravo jedu negi drugi gosti.
Sobe i apartmani senzacionalno su uređeni, podigrani i elegantni: od Bang und Olafsun televizora do lijepih, tamnih, naizgled asketskih ali savršeno funkcionalnih kupaonica. U velikim su apartmanima klasične, samostojeće kade usred spavaćih soba, rješenje tipično za moderno hotelijerstvo s početka ovog desetljeća.
Budući da je Gredič vinski hotel, svaka je soba opremljena vinskim barom koji je zapravo frižider za vina, s dobrim izborom i fantastično povoljnim cijenama. Sva su vina lokalna, što je u ovom slučaju ispravno, osim šampanjca – male buteljke Bollingera koja košta 26 eura. Radi se o zaista niskoj cijeni za šampanjac tako visoke klase.
Slovenska vinska selekcija zastupljena je Simčičem, Dolfom, Moviom i u Hrvatskoj manje poznatim prozivođačima poptu Ronka. Šteta je što u hladnjaku, ni drugdje u sobi, nismo uspjeli pronaći nikakav snack, da nam pomogne oko vina. Room service, naime, radi dvokratno i samo do devet navečer.
Gredič je obnovljen toliko promišljeno da stvara neobičan osjećaj dvovremenosti u staroj, vrijednoj povijesnoj zgradi kojoj nimalo ne smeta tehnološka modernost. Taj uspješni mélange drevnog i najsuvremenijeg zasad izvrsno funkcionira. Hrvatski hotelijeri trebali bi analizirati Gredičev koncept. U Gredičevim smo sobama tijekom dva boravka u razmaku od tri i pol godine, uočili samo jednu pogrešku. Na prozorima nema tamnih zavjesa, pa vas prvo sunce iznad vinograda budi već u sedam ujutro. Propustili smo pitati je li riječ o namjernom režimu , koji goste želi dignuti na noge što je ranije moguće, pa ih natjerati da pješače i bicikliraju po okolnim vinogradima, ili o neobično nepažljivom propustu. Gredič prima samo dvadesetak gsotiju, pa je stoga sasvim neoprezno doći bez rezervacije u bilo koje doba godine.
