Londonski Mandarin Oriental apsolutno je senzacionalan hotel. Ova 115 godišnja palača, koju je u utorak od požara pokušavalo spasiti više od 100 vatrogasaca, spada u onu najužu grupu posve posebnih hotela, kakvih je u Europi možda dvadesetak.
Evo što Mandarin Oriental čini toliko iznimnim. Prvo, riječ je o njegovoj lokaciji na Knightsbridgeu, možda najotmjenijem dijelu Londona: naše su sobe u Mandarin Orientalu često gledale na Harrods i Harvey Nichols.
Drugo, Mandarin Oriental zračio je klasičnom ali nenaglašenom, podigranom ljepotom, što ga je dramatično izdvajalo od jednako skupih, ili skupljih ali pomalo kičastih londonskih hotela poput Dorchestera.
Treće, baš svi detalji, od izvrsnog dočeka gostiju preko svježeg organskog soka od jabuke u minibaru, do cvjetnih skulptura na odmorištu svakog kata, doimali su se baš savršeno.
Četvrto, Mandarin Oriental uvijek je imao restorane najvišeg ranga: zadnju su postavu činili Blumenthalov Dinner i Bar Boulud.
Heston Blumenthal i Daniel Boulud u jednom hotelu (a da taj hotel nije u Vegasu ili Dubaiju). I peto, sobe su, naravno, bile autentično luksuzne i jako udobne. Preuređenje Mandarin Orientala završeno je neposredno prije požara. Zaista nam je i privatno žao, s obzirom na sjećanja iz londonskog Mandarina, da se tom briljantnom hotelu dogodio tako veliki požar.
