U nedjelju ujutro Booking.com pokazivao je da je 91 posto svih soba u rovinjskim hotelima, vilama i aparmanima zauzeto. Monte Mulini, svakako najluksuzniji rovinjski hotel, nije imao ni jednu slobodnu sobu, dok se u Loneu soba mogla dobiti za 3300 kuna, u Adriaticu za oko 3000 kuna, a prilično posječnom Edenu za 2270 kuna. Usporedbe radi, prije nekoliko godina u kolovozu, u jednom hotelu u Provansi Edenove klase, sobu smo plaćali 200 eura. Hrvatska je defitinitvno europski i svjetski turistički hotspot. Hoteli s pet i s visoke četiri zvjezdice nesporno su najtraženiji, a unutar tih hotela najviše se, opet, prodaju najbolje sobe i apartmani. No, hoteli s pet i s viših četiri zvjezdice, često ne opravdavaju ozbiljno velik novac koji gosti kod njih troše. Evo sedam karakterističnih grešaka na kojima skupi hoteli padaju, a koje su zaista nedopustive u obiljnom hotelskom biznisu, i zbog kojih ćete se osjećati loše što ste kod njih potrošili toliko novca.
1. Štednja na hrani i piću
Vlasnici hotela uložili su, dakle, stotine milijuna u izgled hotela dabi on odavao dojam dojam luksuza i udobnosti, da bi sobe bile moderne, a kupaonice raskošne i atraktivne. Pa su odlučili štedjeti na svim drugim stavkama. Tako za doručak poslužuju paštete s nabavnom cijenom od 60 lipa, u koktele stavljaju industrijske umjesto svježih sokova, kao piće dobrodošlice toče pjenušac od dvadeset kuna, u minibarove stavljaju najjeftinije pivo i whisky, i naveliko se služe repertoarom smrznute hrane za HoReCu. Vrijedi li za takvo što davati 300, 400 ili više eura na noć? Sigurni smo da ne vrijedi.
2. Loši kreveti i jastuci
Kako pokazuju američke statistike, oko 70 posto gostiju hotel na kraju ocjenjuje prema kvaliteti kreveta i jastuka. Stoga ozbiljni i ambiciozniji hoteli i na Jadranu uvode pillow menije, trude se da u sobi uvijek budu bar dva debela i meka jastuka, paze da se zahvaljujući madracima osjećate kao novi kad ustanete, i ne štede na debljini i mekoći ručnika. S druge strane, mnogi naši hoteli s puno zvjezdica i dalje goste maltretiraju asketskim tankim jastucima i neudobnim krevetima, što je suprotno od svega što podrazumijeva opremu zaista dobrog hotela
3. Neorganiziran doček gosta i presudna uloga bellboya
Zaustavljate auto blizu hotelskih vrata. Iz prtljažnika vadite torbe i kofere, a sa zadnjeg sjedišta futrole s odijelima i haljinama. Tu su još laptop , fotoparat, torba za plažu i ponešto drugih stvari koje bi vam mogle trebati na ljetovanju. Pa se bespomoćno osvrćete oko sebe, jer nema nikog tko bi preuzeo vašu prtljagu.
Što je posve nedopustivo. Jedno do temeljnih pravila hotela s pet zvjezdica jest da bellboy preuzima kofere čim gost zađe iz auta i otvori prtljažnik. Gost na recepciju dolazi bez prtljage, osim ako sam ne odluči drukčije. Koferi i torbe, haljine i odijela, dolaze s njim u sobu. Ovo je jedna od ključnih razlika između pravih i fejkanih luksuznih hotela.
4. Loša usluga na recepciji
Lani nam se u jednom opatijskom hotelu dogodilo da recepcionerka, u našoj nazočnsoti, s bellboyem glasno ogovara osobu koja je radila u tom hotelu. Na jednoj recepciji hotela koji, poput ranije spomenutih, nije imao bellboya, tražili su naše dokumente i mirno čekali da ih damo, iako su vidjeli da su nam ruke potpuno zauzete stvarima koje i dalje nitko nije pokušao preuzeti. U trećem hotelu u Istri, ispred kojega se nije mogao pronaći parking, na recepciji smo zamolili da nam pomognu smjestiti automobil, što su glatko odbili objašnjenjem da oni to ne rade. Takvi ekscesi duboko kompromitiraju hotel i pokazuju da osoblje ne poštuje ni mjesto gdje radi, ni goste, te da naprosto ne zna svoj posao. Recepcija je ogledalo hotela.
5. Loša usluga u F&B-u (hrana i piće)
U hrvatskim hotelima s četiri ili pet zvjezdica gotovo redovito se događa da konobari ne znaju što bar prodaje. Lani smo, opet u Opatiji, na jednoj lijepoj terasi morali promijeniti tri konobara da bismo uspjeli naručiti čašu pjenušavog vina (prva dva nisu znali ni jedan brand iz ponude), da bi nam navečer, premda smo tražili port, donijeli sherry. U jednom šibenskom luksuznom hotelu, na bazen su nam hladno donijeli dvije čaše toplog rosea. Vani je bilo plus trideset. Slične bismo ekscese mogli nabrajati unedogled. Ti se ekscesi događaju zbog tri razloga. Prvo, hoteli pate od drastičnog manjka komeptentne radne snage. Drugo, luksuzni hoteli često ne žele platiti osoblje. Jedna od vodećih domaćih hotelskih kuća naprosto ne želi plaćati konobare više od pet i pol tisuća kuna, jer im se to ne uklapa u excell tablice, pa bolji konobari lako pronalaze bolje plaćeni posao izvan te firme. I treće, voditelji F&B-a ne bave se edukacijom osoblja.
6. Tehnički problemi
Načelno, nikad ne kritiziramo hotel ako usred ljeta otkaže air condition, ili ako usred zime otkaže grijanje, ili ako televizor u sobi ne radi. Tehničke su greške neizbježne i one se dešavaju baš svugdje. Od Manhattana i Mayfaira do Jadrana. Međutim, ako tehničke greške postanu redovite, riječ je o sistemskom problemu koji hotel očito nije kadar riješiti. Jednom kvarnerskom hotelu, primjerice, klimatizacija na višim katovima nije radila godinama, a nadležne komisije tom su hotelu svejedno zadržavale pet zvjezdica.
7. Hotelska kozmetika
Ovo se možda čini manje značajnim, ali ako ste već odlučili potrošiti nekoliko tisuća eura u tjedan dana samo za hotelsku sobu, ili 600 do 800 eura za vikend u navodno dobrom hotelu, vi zaista imate pravo očekivati da vam ondje ugađaju. A u važne udobnosti vrhunskih hotela definitivno spada i vrhunska kozmetika u hotelskim kupaonicama. Jeftina i loša kozmetika šalje istu poruku kao i pašteta od 60 lipa za doručak:vi ste ovdje da vam uzmemo što više novca.
