“Takva nam mjesta zapravo, trebaju. Bez takvih projekata ne možemo ići naprijed,” konstatirao je u ponedjeljak oko podneva Stiven Vunić, chef i vlasnik jako dobre konobe Zijavica dok smo razgovarali o hotelu Ikador u Iki. Kad predstavnici lokalne zajednice prihvate potpuno novi i prilično luksuzan hotelski koncept u ambijentu kao što je Kvarner koji nije poznat po luksuzu, znači da u tom konceptu vide i korist za cijelu zajednicu; riječ je, naravno, o dovođenju gostiju vrlo visoke kupovne moći, koji svoj novac neće trošiti samo u tom hotelu.
Ikador je otvoren lani. Ima šesnaest soba i apartmana. Nadrealno velikihza europske standarde, od 40-tak kvadratnih metara za sobe do 140 kvadratnih metara za apartmane. Kupaonice su također velike i raskošno uređene, s Hermesovom kozmetikom, debelim mekanim ručnicima i rainforrest tušem. Kreveti su golemi i jako mekani, s puno jastuka i dodatnim jastucima u ormarima.
S prostranih balkona pruža se lijep pogled na Kvarner i Rijeku. Svjetlosna izolacija je izvrsna (što je u hrvatskim hotelima rijetkost) i regulira se iz kreveta, tako da možete mirno spavati dokad god želite, premda vam je soba okrenuta jutarnjem suncu. Čak i kablovska televizija dobro funkcionira, što je također, rijetko u većini hotela na obali neovisno o broju zvjezdica, slika se skoro redovito smrzava.
Uprava je pazila i na niz detalja; u ormaru svake sobe, primjerice, možete pronaći dva velika kišobrana, što je prilično korisno s obzirom na prevrtljivo vrijeme Opatijske rivijere. Tu je još naravno raskošni spa, dobar bazen s barom i restoranom za ručak, cigar room, sve bolji restoran Nobilion koji je ozbiljno napredovao unatrag godinu dana, pa igralište za mini golf, plaža za one koji ne vole bazen…Posebna je atrakcija, vjerojatno jedinstvena na Jadranu, gliser Riva Aquariva Super Riva Yachta, tvrtke u slopu Ferreti grupe.
Gliser ima oplatu od mahagonija, dva motora s po 370 konjskih snaga, radna mu je brzina 30 čvorova, a maksimalna 45. Vožnja Rivom zaista je uzbudljiv doživljaj. Riva se može iznajmiti na jedan sat, dva sata, četiri ili osam sati. Skiper kaže da dio gostiju naručuje panoramske vožnje uz Opatiju koja iz jureće Rive zaista pomalo podsjeća na Monte Carlo, ali da mnogi žele na Cres, na kupanje i ručak.
Od Ikadora do Cresa plovidba traje dvadesetak minuta, a do idiličnog Valuna na Cresu gdje goste vode na ručak, plovi se oko sat vremena. Osim toga, Riva se katkad iznajmljuje kao nezaboravan element u proslavi vjenčanja.
Riva, koju je naš skiper ispravno nazvao Rolls Royceom među čamcima, jedan je od onih plemenitih zanatsk-industrijskih proizvoda , koji izazivaju iskreno poštovanje prema znanju i vještini. Međutim, velike udobne sobe, raskošne kupaonice, gliser i dobar restoran samo su fizički elementi, koji ostaju polumrtvi bez vrhunskog servisa. A servis u Ikadoru zaista nas je iznenadio: od precizne procedure, do gotovo savojevske izvedbe.
Dolazak u Ikador počinje, sasvim ispravno, mjerenjem temperature prije ulaska u hotel. Gospodin s recepcije izlazi pred goste i malom elektronskom napravicom koju približava rukama gosta, mjeri temperaturu. Drago nam je da se netko toga sjetio. Slijedi dezinfekcija, pa dolazak na recepciju.
Čim uzme podatke, recepcionar pita goste žele li na bazenskom baru popiti šampanjac dobrodošlice: dakle, ne prosecco, ne neki jeftiniji koktel, nego baš šampanjac. Dok kraj bazena pijete šampanjac, vaša prtljaga odlazi u sobu gdje će vas uredno složena čekati kad se vratite s bara. Podrazumijeva se da vam je auto već u hotelskoj garaži.
Tako, i isključivo tako, treba izgledati doček gosta u zaista vrhunskom hotelu. Drugi bitan element servisa, room service, podjednako je besprijekoran. U nedjelju oko devet naručili smo večeru u sobu. Večeru su nam na velikim kolicima poslužila dva konobara, koji su uz hranu, maslinovo ulje i buteljku vina (usput govoreći Radovanov Merlot ugodno nas je iznenadio) donijeli i vazu s cvijećem. U sobi smo, znači, dobili servis restoranske kvalitete, što također nije često ne samo u hrvatskim hotelima.
Treći važan element servisa svakako je hotelski doručak. Mnogi gosti ocjenjuju hotele prema kvaliteti doručka. Ikador poslužuje isključivo a la carte doručak, što je ozbiljna logistička operacija jer kuhinja i konobari moraju u kratkom vremenu isporučiti a la carte za punu blagovaonicu. Budući da je ponedjeljak bio sunčan, na doručku nas je dočekala posve puna terasa.
Na doručak smo došli oko devet i trideset, i do deset smo, usprkos punoj terasi, stigli pojesti tanjur lososa i bijeli omlet s rajčicama i popiti kavu, što znači da u kuhinji i u posluživanju nije došlo ni do kakvog zastoja.
Sama ponuda za doručak sastoji se od vrlo mnogo opcija, koje uključuju rukom rezani pršut, niz drugih narezaka (ombolo, istarske kobasice od boškarina) marinirane skuše, paštetu do bakalara, namaze od humusa, avokada ili pršuta, kavijar od pastrve, pa zatim zdrave stvari poput nekoliko raznih zdjela s pahuljicama i voćem i smoothieje od povrća, potom još sekciju jela od jaja, te naposljetkudeserte, poput pečenih jabuka s jogurtom i cimetom. Na odlasku iz hotela procedura je vrlo slična, sve ide glatko i efikasno kao i na dolasku .
Dok se odjavljujete na recepciji, osoblje preuzima vaše stvari i sprema ih u auto koji vas, s ohlađenim bočicama vode za put, čeka ispred ulaza.
Ikador je uz lošinjsku Alhambru, gdje servis funkcionira jednako dobro (sobe su nešto manje) uvjerljivo najluksuzniji hotel na sjevernom Jadranu. Jednom kad prođe epidemija, trebalo bi se otvarati što više hotela takvog ranga, jer hoteli visokog stila dovode goste s puno novca, koji taj novac troše i u lokalnoj zajednici. Pa omogućuju lokalnim poduzetnicima da unapređuju biznis. Rovinj je, uostalom, najbolji primjer. Vlasnike Montea, jedinog rovinjskog Michelinova restorana, treba pitati iz kojih im hotela dolaze gosti.
