Kad smo lani plovili kraj Kupara, bili smo zgroženi devastiranim, zapuštenim, doslovno raspadajućim hotelskim zgradama. Premda je rat u Dubrovniku završio prije više od četvrt stoljeća, kompleks Kupari, koji je u Jugoslaviji pripadao Jugoslavenskoj armiji a sada pripada hrvatskoj državi, danas izgleda kao da se ondje do maločas ratovalo. Sama činjenica da se Kupari četvrt stoljeća nisu uspjeli obnoviti i uvesti u uporabu, najveća je pojedinačna sramota hrvatske turističke politike(u zaista pregolemoj konkurenciji). Prije par godina činilo se da se problem Kupara počeo rješavati. Koncesiju na taj prelijepi dio dubrovačke rivijere dobila je tvrtka Avenue, iza koje stoji kapital ruskog biznismena Sergeja Gljadelkina.
Kupari su vjerojatno najveća sramota hrvatske turističke politike
Avenue je odmah ponosno najavio da će u Kupare dovesti Ritz Carlton, jedan od najprestižnijih Marriottovih brendova. No, u kolovozu prošle godine Avenue je priznao da od Ritz Carltona neće biti ništa, te da traže novog hotelskog operatera luksuznog ranga. Ovih je dana ministar državne imovine Goran Marić najavio raskid ugovora s Rusima, uz obrazloženje da Avenue krši uvjete ugovora (što Avenue pobija). Raskid ugovora znači da će Kupari ostati u sadašnjem, ratnom i sramotnom stanju, još barem pet godina. S druge strane, očigledno je da rusko-hrvatska tvrtka žestoko obmanjuje javnost: oni nemaju nijednog relevantnog međunarodnog hotelijera koji bi vodio Kupare. Kupari su, čini se, postali žrtva sukoba interesa državne, lokalne i međunarodne korupcije. Kupari, nažalost, ostaju najveći debakl hrvatskog turizma.
