Porečki Parentium, smješten u Zelenoj laguni, tipičan je primjer jadranskog hotela s četiri zvjezdice nove generacije. Hotel je prije par godina temeljito renoviran, javni prostori su okej, sobe prostrane s dobrim televizorima, puno jastuka i korektnim krevetima, kupaonice dobre i funkcionalne (doduše, s preprosječnom kozmetikom) a doručak mediokritetski, ali raznolik. No, u takvom tipu hotela ionako ne očekujete raskoš i luksuz.
Ono što, međutim, očekujete jest profesionalna usluga. Kad smo prošli mjesec stigli u mali porečki hotel Mauro, recepcionar je došao do našeg auta s kišobranom (bio je pljusak) otpratio nas do ulaza, pa je sam uzeo sve stvari iz auta, donio ih u hotel i odnio u našu sobu. Mauro ima četiri zvjezdice, kao i Parentium.
Kad smo u četvrtak navečer parkirali ispred Parentiuma, iz hotela nije izašao nitko da nam pomogne s prtljagom, koje nije bilo malo. Pošto smo se čekirali, inače ljubazni recepcionar nije se sjetio pitati nas treba li odnijeti naše torbe i kofere u sobu, jer se u Parentiumovom priručniku valjda podrazumijeva da to rade gosti. Još nekoliko sličnih detalja upućuju na nerazrađenost usluga u Parentiumu.
E sada, zašto ovo nije zanovijetanje, nego bitna činjenica. Turisti već godinama hrpimice dolaze u Hrvatsku, i taj bi se trend morao nastaviti još nekoliko godina, skupa s izgradnjom novih hotela i kampova. Međutim, turizam neće neprekidno rasti ako se ne ulaže u kvalitetu usluge, hrane i vina. Usluge u hrvatskoj hotelskoj industriji, osobito u velikim lancima, još su na jako rudimentarnoj razini.
Sada, kad hotelima ide dobro, optimalno je vrijeme da se servis počne profesionalizirati. Usporedbe radi, na Baliju i u Tajlandu (na tajlandskim obalama), osoblje hotela s četiri ili pet zvjezdica često se brine o vama (i vašoj prtljazi) ne samo dok dolazite i odlazite iz hotela, nego od trenutka kad sletite na aerodrom do kad se ne čekirate na let na odlasku. Ne rade to iz mazohizma, niti zbog urođene pretjerane ljubaznosti. Nego zbog biznisa.
