U nizu lažnih pet zvjezdica na hrvatskoj obali, dosad smo smatrali da su najlažnije one u opatijskim hotelima Ambasador i Mozart, koji zapravo vrijede tri zvjezdice. Sada im nažalost moramo pridružiti Meliu Coral u umaškom naselju Katoro, koja vrlo rubno zaslužuje četiri zvjezdice, i to zbog velikog bazena, činjenice da room service radi 0-24 i ekstremno ljubaznog osoblja. Sve drugo je katastrofa ili blizu katastrofe.
Na dolasku u hotel nije nas dočekao bellboy, niti nam je bilo tko ponudio pomoć oko prtljage, što je naprosto neizostavna obveza u hotelima s pet zvjezdica. Podovi u liftovima su ofucani, tepisi u. hodnicima mjestimično istrošeni. Dok smo nosili torbe prema sobi 374 žestoko smo se oznojili. Ne zbog težine torbi, nego zbog posve nevjerojatne činjenice da hodnici nisu klimatizirani! U hodnicima navodnog five star hotela na vrući ljetni dan ne radi klimatizacija. Ovaj bi kuriozitet, koji Meliu Coral svodi na hostel, bio dovoljan da prestanemo razgovarati o bilo kakvih pet zvjezdica.
Ali, najgore tek slijedi. Najgora je, naime, soba. Na Booking.comu cijene soba u Meliji Coral počnu s 1350 kuna. Mi smo rezervirali jednu od najskupljih soba u ponudi, za 1815 kuna. Ta, jedna od najskupljih soba, nema baš niti jedan element luksuza, što bi se trebalo podrazumijevati u boljim sobama five star hotela.
Ona je razmjerno mala, pretrpana ružnim namještajem, s nedopustivo malim televizorom na zidu.
Kupaonica je također mala i neugledna, s malim plastičnim tušem kakav se ugrađivao u jeftine društvene stanove u zadnjoj dekadi socijalizma. Ručnici su tanki i ne baš ugodni. Jastuci su još tanji, a kreveti tvrdi i prilično neudobni. Na balkon jedva stane stolić s dvije stolice, a ako otvorite vrata zauzimaju većinu prostora. To, doduše, nije krivnja hotela, jer je arhitektura naslijeđena iz doba kad je Katoro bio socijalističko turističko naselje. Klima uređaj u sobi dovoljno je bučan da malo osjetljiviji gost mora biti prisiljen isključiti ga da bi mogao spavati.
U minibaru se nalaze jeftina strana pića poput Ballantine’sa i Henkel pjenušca. Kad dođete u sobu ne dočeka vas ni boca vode, što je minimum minimuma gostoprimstva u hotelima s četiri, a kamoli pet zvjezdica. WiFi u sobi je radio perfektno do subote u ponoć, a onda je nestao i nije se više vraćao.
Melia Coral ne može se uspoređivati ni s jednim pravim hotelom s pet zvjezdica. Rovinjski Lone, koji ne volimo jer mu kvaliteta stalno pada, za Meliu Coral jest napredni svemirski brod. Lošinjska Punta s četiri zvjezdice jadransko je središte udobnosti u usporedbi s Meliom Coral. Čak je i opatijski Kvarner, koji je daleko od dobrog hotela, neusporedivo ugodnije mjesto od ovih lažnih pet zvjezdica u Umagu.
Melia Coral još je jedan primjer kako Plava laguna u bjesomučnoj potrazi za kratkoročnim profitima svodi istarski turizam na razinu resorta u Marbelli, ili još nižu. Jednom kad prođe sadašnja hrvatska turistička konjunktura, ovakvi hoteli i ovakav model lošeg masovnog turizma naprosto neće moći opstati.
Melia Coral ocijenjena je na Booking.comu s 8.4 što je prilično nisko. Usporedbe radi, bar petnaestak hotela u Istri i na Kvarneru ima ocjene veće od devet, a neki i više od 9.5. Bilo bi dobro, zbog autoriteta i ukupnog imidža hrvatske turističke industrije, da se Meliji Coral oduzme pet zvjezdica.
