Zagreb se posljednjih godina namenuo kao jedna od najsnažnijih hrvatskih turističkih destinacija. Zagrebački turistički rast često se mjeri dvoznamenkastim brojkama; nema sumnje da je glavni grad Republike Hrvatske, uz Rovinj, Split i Dubrovnik, ujedno i njeno najvažnije turističko odredište. Što je i logično.
Glavni gradovi svugdje su u svijetu turistički privlačni: zbog kulture, arhitekture i povijesti, zbog gastronomije i shoppinga, zbog dobre prometne povezanosti koja omogućuje da iz glavnog grada posjetite još niz drugih odredišta u istoj ili susjednim zemljama. Londom, Pariz, Beč, Prag ili Budimpešta prirodna su glavna turistička središta svojih država.
A uz velika turistička središta jednako se prirodno vežu veliki, raskošni, ili barem jako dobri hoteli. Kada je, pak, riječ o Zagrebu, hoteli su, nažalost, najslabija točka zagrebačkog turizma. Kako se ne bismo oslanjali na dojmove, u ponedjeljak 22. kolovoza prošli smo kroz Booking.com stranicu za Zagreb, Beč i Budimpeštu.
Hoteli ne mogu postići bolje cijene
U Zagrebu, kao last minute deal, najvišu cijenu postiže Esplanada sa 159 dolara, što je prilično jeftino. No, fascinantno je da se soba u Westinu i Sheratonu može dobiti za samo 136 dolara, što Zagreb čini valjda jedinim gradom u srednjoj Europi, u kojemu hoteli s pet zvjezdica ne mogu postići cijenu od tisuću kuna.
Za usporedbu, smještaj u bečkim hotelima palačama poput Bristola ili Grand Wiena, košta više od 400 dolara, a u modernim standardnim hotelima s pet zvjezdica poput Sofitela, soba se može dobiti za 296 dolara. Čak i pomalo zastarjeli bečki Intercontinental koji arhitekturom podsjeća na zagrebački Westin (Westin je 70-tih izgrađen kao Intercontinental), košta 226 dolara. Okej, možemo reći da je Austrija mnogo bogatija od Hrvaske i da je Beč, barem kad se radi o visokom rangu trošenja novca, značajno skuplji od Zagreba.
Međutim, u Budimpešti koja nije skuplja od Hrvatske, više je hotela (Corinthia, Kempinski i tako dalje), koji koštaju preko 200 dolara, dok na isti dan, u isto vrijeme, zagrebački Sheraton i Westin prodaju sobe za 136 dolara. Ne treba ni naglašavati kako je mađarski turistički brend desetak puta slabiji od hrvatskog. Očigledno je, dakle, da je problem u samim zagrebačkim hotelima. Koji su upravo tragično zapušteni.
Propadanje velikih hotelskih brendova
Osim Esplanade i Doubletree Hiltona (koji nema pet nego četiri plus zvjezdice), preostali zagrebački takozvani luksuzni hoteli već su godinama jako daleko od luksuza i od stvarnih pet zvjezdica. Westin se počeo srozavati čim je izgubio pravo na ime Intercontinental. Uprava Westina toliko je malo brinula o hotelu, da je u Dijana baru gdje smo nekad voljeli sjediti, između 2003. i 2008. godine na sofi prislonjenoj uz zid zjapila jedna te ista rupa od cigarete koju nitko nije ni pokušavao popraviti ili zamijeniti. Otprilike u istom razdoblju, pa sve do danas, Westinova se restoranska ponuda toliko urušila, da taj hotel više nitko ne spominje kao važnu gradsku gastronomsku lokaciju.
Usporedbe radi, u 90-tim godinama Westin/Intercontinental imao je tri dobra restorana: luksuznu Operu na najvišem katu, pa veliki Kaptol gdje se doručkovalo ali se svojedobno tamo organizirao i jako popularni jazz brunch nedjeljom, te fine dining Allegro iza Dijana Bara. Sve je to u međuvremenu propalo. Westin se upravo renovira i nadamo se da će bar nešto poboljšati.
Sheraton je početkom 90-tih uz Esplanadu bio jedan od dva rasadnika zagrebačkog kulinarstva. Iz Sheratona su nam došli Dino Galvagno, Petra Jelenić i Tom Gretić. Danas u Sheratonu više nitko ne jede, ne spominje ga se ni na kakvim gastro forumima, a fine dining restoran Tomislav uglavnom zjapi prazan. Sheratonov bar je, doduše, prepun života, posebno kad se ondje održavaju HDZ-ovi politički sastanci. Terasa ispred Sheratona na Draškovićevoj ulici, najpustija je od svih u tom dijelu grada.
Samo Esplanada nije dovoljna
Što nas sve dovodi do Esplanade, kao jedinog pravog five star hotela u Zagrebu. Esplanada ima dobre sobe, atraktivne javne prostore, kompetentnu kulinarsku ponudu, solidne do briljantne konobare i milijun dalekoistočnih, bliskoistočnih, europskih i američkih turista. Esplanada je jedini zagrebački hotel koji zaista jest jedno od središta gradskog života. No, Esplanada je usamljena i posve nedostatna za veliki i vibrantni turistički grad kakav je Zagreb.
Hilton u Vukovarskoj solidan je hotel s odličnim steakhouseom, ali predaleko od centra grada da bi bitnije utjecao na definiciju zagrebačke turističke ponude. Zagreb će turistički i dalje rasti, zbog velikog interesa za Hrvatsku i zbog pametne i proaktivne politike koju vodi zagrebačka Turistička zajednica. Međutim, ako se u Zagrebu u idućih nekoliko godina ne otvore barem dva ili tri ozbiljno dobra, autentična hotela s pet zvjezdica, grad će se nužno početi turistički gasiti. Sa sadašnjim, vrlo, vrlo lošim hotelima (osobito u visokom segmentu), Zagreb ne može pretendirati da ostane poželjna europska destinacija.
