Petog prosinca 2010. godine oko dva ujutro, u Klaićevoj ulici u Zagrebu blizu kafića Tim, dva su ljudoždera pretukla devetnaestgodišnjeg Zvonimira Lovrenčića. Ti su kriminalci, koji bi u državi ozbiljnijoj od Hrvatske služili deset do petnaest godina robije, Lovrenčiću su na tri mjesta slomili lubanju, a uz to bocom Karlovačkog piva izbili vilicu koja je završila u usnoj šupljini. Zvonimir Lovrenčić bio je jedan od najdarovitijih hrvatskih hokejaša. Nastupao je za sve dobne selekcije hrvatske reprezentacije, uključujući seniorsku. Baš je trebao potpisati profesionalni ugovor s Medveščakom, koji bi mu donio znatnu materijalnu korist. Pošto su ga ti komadi smeća jezivo ozlijedili, Lovrenčić nije nastavio igrati hokej. Više nije mogao. Pa se poslije dugotrajnog liječenja našao na cesti bez ikakvih prihoda. Počeo je raditi najniže poslove u iličkom kafiću Las Vegas. Uskoro je napredovao, da bi nakon nešto vremena upoznao Marina Nekića, koji ga je iz svijeta konobara počeo prebacivati u svijet barmena.
“Marin Nekić i Saša Lovrenščak naučili su me ovom poslu,” pričao nam je gospodin Lovrenčić dok je hladio dekanter i čaše za Negroni, u novom baru novaljskog Boškinca odmah ispod bazena. “Obojici sam strahovito zahvalan,” naglasio je Lovrenčić, ”Marin mi je jednom rekao kako je njegov naraštaj barmena pomalo već dao svoje, i da je vrijeme za novu generaciju, i da misli kako sam dovoljno talentiran da bih se ozbiljno bavio miksologijom. A ja mislim da je u ovom poslu najvažnije biti originalan i odgovoran. Ne želim se ponašati kao imitator. Svaki koktel mora imati crtu originalnosti,” strastveno je objašnjavao Zvonimir Lovrenčić, nesuđeni hokejaški profesionalac.
Negroni, koji je s promijenjenom recepturom 21 dan odležavao u bačvici od američkog hrasta, poslužio je iz hladnog dekantera u hladnim čašama, ali bez leda. Negroni je imao vrlo kompleksan okus i sjajnu, zaokruženu, gotovo uljastu teksturu. Riječ je o jednom od impresivnijih Negronija što smo ih kušali usred renesanse ovog klasičnog koktela. Lovrenčić je, hvala Bogu, svjestan da mora stalno i puno učiti pa će u proljeće iduće godine stażirati u jednom od vodećih svjetskih barova. No, to je manje važno. Puno je važnije što je Zvonimir Lovrenčić uspio prevladati jezivo ulično nasilje i prekid uspješne sportske karijere, da bi stvorio podjednako obećavajuću karijeru u sasvim drukčijem poslu. Zato smo ga u naslovu ovog teksta nazvali barmenom herojem.
