Jedna od boljih stvari u životu kad počnu ovi vrući dani, je pričekati da sunce padne i početi večer s hladnim gin tonicom. Ili naručiti gin tonik nakon zadnjeg skoka u more, prije odlaska s plaže. Ili bilo kad. Njegov kristalni miris, citrusne arome i neobična slatkoća podižu svaki trenutak, bez obzira na sezonu. Mnogi ljudi ne vole gin.
Mnogi ne vole tonik. Ali mnogi među tim istim ljudima vole gin tonic. Jedan kemičar koji spada u takve obožavatelje ovog pića, istražio je o čemu je riječ i svoju teoriju objavio na blogu. Tajna magije gin tonica je, piše, skrivena je duboko na molekularnoj razini. Alkohol za gin obično se dobiva od žitarica i ponovno destilira s bobicama borovice ili nekim drugim prirodnim aromaticima poput kore citrusa ili začina.
Kako alkohol sam po sebi nema baš neki okus, gin okus dobiva iz bobica borovice. Tijekom destilacije, alkohol iz stanica bobica izvlači nekoliko esencijalnih ulja, pinen, namfen, sabinen i cineol (gornji red) te terpinen, cimen i terpinen -4-ol (donji red). Važniji od imena su struktura njihovih molekula i primarni okusi koje daju ginu. Molekule tih esencijalnih ulja izgledaju ovako:
Tonik svoj gorki okus dobiva od kinina. Tonik od kinina je lužina koja se koristila za liječenje malarije od 17. do sredine 20. stoljeća, a kako pomiješan s vodom ima visoki pH, u ustima stvara propriličnu gorčinu. Britanci koji su živjeli u Indiji prvi su stavili gin u tonik od kinina da ublaže gorčinu kako bi tonik bilo lakše piti. Kad se gin i tonik pomiješaju, a molekule iz bobica borovice kombiniraju s gorčinom koju stvara kinin, nastaje posve novi, puno ugodniji okus. Razlog je sličnost molekula gina i tonika.
Autor bloga piše da su molekule “homoseksualne”, što su sličnije više se privlače. Molekule koje uopće ne nalikuju jedne drugima drže se odvojeno, kao u slučaju vode i ulja. Molekule vode formiraju kapljice na masnoj površini, ulje se u posudi digne iznad vode, voda i ulje se uvijek razdvajaju jer im nijedan segment molekula nije slična. Gin i tonik su suprotan primjer, slične molekule okusa privlače se tako jako da stvaraju agregat u kojemu su molekule kinina isprepletene kao puzzle s molekulama bobica borovice. To izgleda ovako:
Ti agregati stvaraju okus potpuno drugačiji od onoga koji bi imala obična mješavina gina i tonika. Zato gin tonic nije obična mješavina već posebno piće. Kad pijemo votku tonik, koja jest mješavina, osjećamo samo tonik, jer votka nema ni okusa ni molekula koje bi se spajale s onima iz tonika. Privlačnost kakvu razvijaju molekule gina i tonika podloga je za mnoga sparivanja hrane i hrane i pića.
Sve što savršeno ide zajedno, sadrži molekule okusa koje nalikuju jedne drugima. Gin tonic na molekularnoj razini ima samo jedan problem, našu naviku da ga pijemo jako rashlađenog jer to savršeno ide s njegovim osvježavajućim aromama. Hlađenje, naime, smanjuje međusobnu privlačnost molekula, čak i ako su vrlo slične, a tu do izražaja dolazi miksologija i znanje majstora za koktele. Jednoga od njih, Marina Nekića, zamolili smo za recepte za idealni gin tonic.
Foto/Sherry’s Wines&Bites
Prvi recept za gin tonic Nekić preporučuje kao idealno piće prije večere, a drugi je recept koji je kreirao za restoran Takeonoko, za kraj večere. “Dosta ljudi sada pije gin tonic upravo poslije večere,” kaže Nekić. Napominje da gin tonic zbog aromatike treba piti iz velikih čaša za crno vino, a ako želite dodatnu varijablu uz piće grickajte začine.
Tijekom ispijanja grickati kakao jer mijenja okus!
