Pije točno dvadeset godina, u listopadu 1997. u ondašnjem zagrebačkom Intercontinentalu a danas Westinu, održana je spektakularna i jako poučna degustacija Delamain konjaka, koju je organizirao Nino Dusper. Degustaciju su vodili sami članovi obitelji ove relativno male i sasvim netipične firme iz Jarnaca. Poslije dva sata u društvu te francuske gospode i njihovih konjaka, industrijski, masovno proizvedeni konjaci zauvijek su nam postali tek sekundarna opcija, u nedostatku prave stvari. A prave je stvari u idućih desetak godina u Hrvatskoj bilo u izobilju.
Delamainov bazični konjak Pale and Dry XO toliko se široko distribuirao, da smo ga redovito kupovali u Žitnjakovoj voćarni na uglu Gajeve i Tesline (gdje se danas nalazi Good Food). Tamo je, tko zna kako i zašto, na polici pravio društvo pićima poput Ballantinesa, Johnnie Walkera ili Stocka i koštao je nekih 450 kuna. Četvrt stoljeća star konjak po toj cijeni, sredinom prošlog desetljeća izgledalo je kao izvrsna vrijednost za novac. Delamain su također držali svi kafići i većina restorana koji su držali do sebe, i koji su imali sasvim malo odvažnosti da izađu iz korporacijskog četverokuta hrvatske distribucije konjaka Hennessy-Courvoisier-Martell- Remy Martin.
Bazični konjaci prva tri proizvođača odležavaju dvije i pol do pet godina, dok se osnovni Delamain, ponovimo, ne prodaje u varijanti mlađoj od 25 godina. Delamain je s dolaskom krize počeo odlaziti s naših polica, barova i restoranskih karti pića, premda ga se i danas još ponegdje može pronaći. Da bi prije tjedan dana sa skoro cijelim svojim rangom ponovo stigao u Hrvatsku.
Acrobat Dine Kušena postao je novi zastupnik Delamaina za naše tržište, što piše i na originalnim Delamainovim etiketema. Uz Pale and Dry, uvezao je još konjake Extra, Vesper, Tres Venerable, Reserve de la Famille i Vintage iz 1977. Konjaci s oznakom berbe u Hrvatskoj se dosad nisu prodavali , a u samom Cognacu čine posve mali segment ukupne proizvodnje. Iz Acrobatova je ranga izostao jedino Le Voyage, ultraluksuzni konjak u boci od Baccarat kristala, koji košta oko 8000 eura i koji zapravo predstavlja Delamainov ulazak u segment skupljih izdanja, Louisa XIII i sličnih kolekcionarskih konjaka.
Tvrtku Delamain 1759. je osnovao James Delamain. Firma se raspala početkom devetnaestog stojeća, da bi je 1924. godine obnovili izravni potomci Delamainove obitelji. I danas je jednim dijelom u obiteljskom vlasništvu. Od samog početka Delamain nije proizvodio konjake u prve dvije tržišne kategorije, VS i VSOP, nego je njegova linija počinjala s XO konjakom koji je u ovom slučaj star punih 25 godina (golema većina XO konjaka znatno su mlađi, budući da čak i novi, strožiji zakon propisuje kako oznaku XO mogu nositi konjaci stari deset i više godina).
Za Delamainovu stilistiku iznimno je važno da se ondje ne koriste nove hrastove bačve, nego isključivo rabljene bačve od 350 litara. Zato Delamainovi konjaci nemaju tešku, zagasitosmeđu boju i ne mirišu osobito jako po dimu i karamelu. Pale and Dry konjak svijetle je, lagane boje (kako kaže ime), pun voćnih aroma jabuka, krušaka i citrusa, zaokruženih čipkastim okvirom od vanilije. Pije se izrazito lako, a cijenom do stotinjak eura predstavlja možda najbolju šire dostupnu vriijednost za novac u svojoj kategoriji na globalnom tržištu.
Extra je mnogo skuplji, mnogo stariji i dublji, s elementima kave, crne čokolade, pancete i meda, dok je Vesper 35 godina star, ali mlađi i jeftiniji od Extre, možda najsnažniji Delamainov konjak, pun aroma duhana i kože. Pola stoljeća star Tres Venerable značajno je nježniji od Extre i Vespera. Radi se o jako kompleksnom, mekanom, floralnom konjaku u kojem se iza cvjetnih aroma osjeti ponešto sušenog tropskog voća te posve lagane naznake mirisa i okusa tartufa s medom. Tres Venerable jedan je od najelegantnijih konjaka koje smo ikad kušali. Na hrvatskoj barskoj i restoranskoj sceni upravo traje renesansa ozbiljnih žestokih pića. A Delamain postaje jedan od najplementijih protagonista tog ohrabrujućug procesa.
