Svake godine, The Spirits Business organizira Gin Masters, jedno od najpraćenijih ocjenjivanja ginova u industriji. Riječ je o jednom od najvećih slijepih kušanja ginova koji suočava najveće svjetske brendove u 14 kategorija. Ove godine u lipnju, održan je deseti po redu Gin Masters. Kao i nekoliko prethodnih godina, Lidlovi i Aldijevi jeftini ginovi pobijedili su neke od najvećih imena. Aldijev Greyson Greyson’s Seville Orange and Persian Lime uzeo je prestižnu Masters titulu, najvišu ocjenu u kategoriji ginova s okusom. Njihov Darley’s Traditional Dry Gin osvojio je zlato u kategoriji standardnih ginova, kao i Lidlov Richmond.
U kategorij premium ginova, Lidlov Aquine Scottish Craft Gin pobijedio je Diageov Gordon’s London Dry Gin, još dva njihova gina osvojila su zlato u kategorijama London Dry, Sloe, Gin likera, ukupno sedam zlatnih i srebrnih medalja. Gin Masters ocjenjuje sve od supermarket ginova do ginovi destilera specijalista iz cijeloga svijeta. Ove godine imali su najveći broj prijava u povijesti, više od 300, što ukazuje da se pomama za ginom još ni izbliza ne smiruje. Dodijeljeno je 237 ocjena, od čega 27 Mastersa, ekvivalenata platinastim medaljama na vinskim ocjenjivanjima.
Aldijev pobjednički gin u trgovini košta oko 120 kuna, duplo jeftinije od njegova prvog konkurenta, Tanquerayevog Flor de Sevilla gina. Među 41 ginom u kategoriji u kojoj je Aldi pobijedio, bilo je i ginova skupljih od 400 kuna, poput Rose gina destilerije Glendalough, cijena većine kreće se od 200 do 350 kuna.
Veliki lanci supermarketa jako ulaze u tržište žestokih pića. Obožavatelji whiskeya razgrabili su 18 godina odležavane single maltove Kirkland Signature američkog veleprodajnog lanca Costco, koji se prodaje za 38 dolara. U ginovima, najveći interes supermarketi vide u ginovima s okusom i investicije fokusiraju na njih. No, pitanje koje zapravo zanima sve jest kako postižu taj odnos cijene i kvalitete, koja se iz godine u godinu potvrđuje na profesionalnim ocjenjivanjima? Aldi je za svoja piva, vina i žestoka pića ove godine uzeo 127 nagrada. Četiri njihova whiskyja osvojila su zlata na Scotch Whisky Mastersu, lani su na Wine and Spirits Competition s ginom od 90 kuna pobijedili Waitroseov (britanski lanac supermarketa) gin koji potpisuje Heston Blumenthal.
Toj se kategoriji, koju su novinari prozvali high-streetom industrije pića, trenutno ne vidi kraj. “Izbor ginova na policama supermarketa je fantastičan,” izjavili su za The Spirits Business Joel Harrison i Neil Ridley, autori knjige The World Atlas of Gin, “uzbudljivo je da žestoka pića postaju sve pristupačnija u okusima i cijenama.” Supermarketi svoj uspjeh temelje na usmenim preporukama kupaca i na efikasnom marketingu. I imaju goleme prodajne mreže.
Oba lanca ubrzano povećavaju tržišni udjel u zemljama u kojima su prisutni. Direktan uvid u trendove potražnje i brza reakcija daju im prednost na tržištu. No, ključna je njihova pregovaračka pozicija. Veliki lanci ne proizvode svoja žestoka pića. Ne destiliraju ih, ne nabavljaju bačve, ne odležavaju ih u podrumima u Kentuckyju ni Škotskoj. Kupuju ih gotova od destilerija, po cijenama koje idu dramatično ispod minimalnih prodajnih cijena konkurencije. U pravilu se cijene dogovaraju za cijele regije, ili čak za cijelu prodajnu mrežu jednog brenda supermarketa, ponekad nekoliko godina unaprijed.
Destilerije imaju zagarantiranu prodaju po ugovorenoj cijeni na dugo vrijeme i to omogućuje rušenje nabavne cijene. Brending i dizajn radi se tako da boce jako podsjećaju na najpoznatije brendove u istim kategorijama pića. Zapravo, kako je za Punch rekao direktor jedne od najvećih kompanija u biznisu žestokih pića, supermarketi kreiraju strategiju nabave oko rušenja minimalne nabavne cijene u sektoru. A malih craft destilerija je toliko da sada mogu organizirati nabavu unutar svake regije za koju pregovaraju, što im stvara dodatni manevarski prostor u kreiranju cijena. Jednako tako upućeni i u pravilu anonimni izvori na portalima specijaliziranima za pića, tvrde i da neke veće, poznatije destilerije inkognito pune gin za supermarkete.
Kod ginova to posebno dolazi do izražaja, jer je proizvodnja brža i manje zahtjevna od primjerice proizvodnje whiskyja ili vina. S rastom industrije craft ginova, supermarketi su došli u fantastičan odnos kvalitete i cijene. Idući korak bio je to potvrditi na uglednim međunarodnim natjecanjima. Na supermarket ginovima, pa i onima koji dolaze iz “lokalnih malih destilerija” često ne piše gdje su točno proizvedeni, ali na slijepim kušanjima prolaze izvrsno jer su zaista dobri. Većinom to nisu masovni industrijski ginovi koji se proizvode u milijunima boca, nego precizno definirani proizvodi manjih destilerija.
Veliki trgovački lanci imaju novca da na sva važna natjecanja šalju po nekoliko uzoraka svakog svog gina i plaćaju visoke kotizacije, za što puno kvalitetniji mali destileri često nemaju novca. Lanci imaju novca i za organizaciju posebnih gin evenata i festivala, ili da angažiraju poznate chefove i celebrityje, o čemu mnogi srednji, a kamoli mali proizvođači, ne mogu ni razmišljati. Na ruku im idu i mediji. Kad god neki supermarket gin osvoji zlato na velikom ocjenjivanju, to se izvlači iz konteksta. Piše se da je jeftini gin pretekao neke od najpoznatijih svjetskih etiketa, ali se ponekad propusti spomenuti da je u istoj kategoriji nekoliko ginova osvojilo i bolje ocjene.
Rušenje cijena ponekad ide tako daleko da su se u trenutku kad je u Velikoj Britaniji u svibnju 2018. stupio na snagu zakon o minimalnim cijenama žestokih pića, u nekim škotskim supermarketima robne marke pića prodavale za manje od 30 kuna po boci, votke i ginovi za manje od 90 kuna. Minimalna cijena postavljena je na 4 kune po jedinici alkohola pa se boca žestokog pića više ne može prodavati za manje od 100 kuna. No, u drugim zemljama robne marke ginova sa srebrnim i zlatnim medaljama mogu se dobiti već za 40-tak kuna
