Filip Koletnik slovenski je biznismen, koji se prije desetak godina počeo profesionalno baviti vinima. Pa je 2010. proizveo prvi Atimo od chardonnaya, koji je dobio vrlo dobre ocjene na međunarodnoj razini. Zatim je više godina, uglavnom u magnume, punio Atimo koji se vinificirao od chardonnaya, malvazije i rebule u slovenskim Brdima, u vinariji Valtera Sirka. (Sirk je sam počeo buteljirati vina 1991. godine. Nikad nije ušao u ligu Marjana Simčiča, Movie ili Aljoše Jakončiča, ali su mu vina zaista vrlo dobra, a web stranica uzorna).
Zatim je ovaj slovenski pop up vinar, čiji roditelji desetljećima ljetuju u Premanturi, odlučio preseliti proizvodnju u Istru. Filip Koletnik nigdje ne posjeduje nikakve vinograde, nego kupuje grožđe koje smatra dovoljno dobrim za njegova umjereno radikalna vina. Koletnik je jedan takav vinograd pronašao u Istri, pa je zamolio Brunu Trapana, stvarnog šampiona istarskog vinskog PR-a, da mu pomogne u proizvodnji novog Atima.
Novi Atimo iz berbe 2016. autentično je istarsko vino: ono je proizvedeno od istarske malvazije te vinificirano i odležano u Trapanovu podrumu. Koletnik je, dapače, registrirao tvrtku u Premanturi. Vino je usprkos svim lošim predrasudama koje se automatski stvaraju kad čitate Koletnikove intervjue, zapravo jako dobro. Dakle, ako zaboravimo besmislice poput teze da vino mora macerirati 40 tjedana jer, eto, toliko dugo majka nosi dijete ili Koletnikovo samodefiniranje kao “kreatora vina” i nešto drugih egoistično nekontroliranih izjava, Atimo iz 2016. na prvo kušanje ostavlja gotovo briljantan dojam.
Riječ je definitivno o najelegantnijem i najljupkijem hrvatskom maceriranom vinu koje smo do danas probali. Atimo iz 2016.godine nema nikakve rubove, potpuno je zaokružen, nježan i precizan. Na nosu dominiraju začinsko-voćne arome, dok je u ustima istodobno svjež, sladak, intenzivan, s prepoznatljivim okusima krušaka, granny smith jabuka te primjesama bliskoistočnih začina, na što sve dolazi medno-citrusni aftertaste.
Kad smo ga prvi put kušali bili smo prilično impresionirani, pa smo malvaziju Atimo planirali ocijeniti s najmanje 95 bodova (ovdje valja reći da 95 nije pretjerana ocjena, više od deset hrvatskih vina dobilo je 95 bodova na zadnja dva Decanterova svjetska natjecanja). Međutim, 24 sata kasnije Atimo, kojeg nismo začepili nikakvim protuoksidacijskim čepom, počeo se raspadati. Naime, svako vino koje nas se baš jako dojmi na prvom kušanju podvrgavamo jednostavnom testu stabilnosti. Polupopijenu buteljku ostavimo preko noći u hladnjaku, pod običnim, originalnim vinskim čepom da vidimo što će se dogoditi.
Atimo, nažalost, nije najbolje podnio taj test supstancijalnosti vina. Usprkos tome, riječ je o odličnom vinu, s korektnom cijenom s obzirom na metodu proizvodnje, koje srdačno preporučujemo.
Gastropreporuka Ovo nježno, mekano, lakopitko, dugo macerirano vino ide odlično uz sirove škampe, sashimi od bijele ribe, sve formate sushija osim nigirija s tunom i jeguljom, kao i uz klasična jela od plemenite oborite ribe, što je sve više manje očekivano. Neočekivano je, međutim, da se sjajno složio sa starim Gligorinim ovčjim sirom.
