Hrvatski se vinski trgovci već desetak godina žale kako je ovdje teško prodavati slovenska vina. Razlog je, naravno, političke naravi. Prije no što su se Zagreb i Ljubljana počeli svađati oko Piranskog zaljeva a zatim i oko svega drugog, slovenska su vina dominirala u hrvatskim trgovinama i restoranima.
Cijela jedna generacija hrvatskih potrošača vina odrasla je na Simčičevim, Dolfovim i Ščurekovim sivim pinotima, dok su oni malo zahtjevniji redovito kupovali jeftinije ali katkad zaista izvanredne buteljke velikog Štajerca Jože Kupljena. Još pamtimo njegov bijeli pinot My Favourite iz 2002., jedno od najboljih slovenskih bijelih vina koje smo ikad kušali. Danas je na hrvatskom tržištu ostalo tek nekoliko najupornijih slovenskih vinara poput Marjana Simčiča, Edija Simčiča, Movie ili vinarije Jakončič.
To je velika šteta. Hrvatskoj vinskoj sceni, kao i svakom ozbiljnom biznisu, uvijek treba konkurencija a slovenska vina povremeno stvarno dostižu visoku svjetsku klasu. Hrvatskim vinima takva konkurencija treba zbog usporedbe kvalitete i poslovnih modela, uloge vina u turističkoj industriji, mogućnosti izvoza na Zapad i niza drugih razloga.
Ovih dana kušali smo dva dugogodišnja favorita zagrebačkih restorana koji dolaze iz istog područja, prelijepih Goriških Brda, ali se dramatično razlikuju u stilu vinifikacije. Duet Lex vinarije Edi Simčič je nuklearna bomba voća i hrasta, ekstremno koncentrirani merlot s malo drugog bordoškog grožđa. Proveo je oko tri godine u barriqueu i doslovno guši moćnim, dubokim aromama kupina i šljiva naglašenima dimom i vanilijom novih hrastovih bačvica.
Winemaker Aleks Simčič, Edijev sin, vrlo dobro zna da proizvodi neobično staromodno vino čiji se stil temelji na kalifornijskim cabernetima i meritageima iz 80-tih i 90-tih godina. Sommelieri i vinski kritičari već dugo ne vole taj model vinifikacije, ali Lex Duet iz 2009. je izvanredno vino. Bouquet mu je tako snažan i izražajan da ga satima ne možete zaboraviti. Gusto je skoro kao melasa. Intenzitet primarnih aroma nije se izgubio ni šest godina poslije berbe. Usprkos krajnje visokom ekstraktu, visokoj koncentraciji voćnih elemenata, naglašenom hrastu i 15 posto alkohola, Duet Lex je jako svjež, izbalansiran i ima dozu elegancije. Uz neke bolje berbe Movijinog Velikog Rdečeg i Merlot Opoku Marjana Simčiča, to je vjerojatno najbolje slovensko crno vino zadnjih godina.
Gastropreporuka Duet Lex toliko je voćan, zadimljen i koncentriran da zahtijeva velike komade mesa s roštilja ili janjetinu s ražnja.
Jakončičeva Rdeča Carolina slijedi posve različit stilski obrazac. Također je napravljena od bordoških sorti, ali ovdje glavnu ulogu ima cabernet sauvignon uz dodatak cabernet franca i merlota. Carolina u barriqueu provodi oko godinu manje od Duet Lexa i ima puno manje alkohola. Za razliku od bombastičnog Duet Lexa to je suzdržano, otmjeno vino s naglašenom kiselinom, čvrstim ali zrelim taninima i barem 20-tak godina produktivnog dozrijevanja ispred sebe.
Sve bi to trebalo govoriti u Carolininu korist ali Duet Lex je bolje vino, trijumf starinske ekscentričnosti koja dobiva na značenju kad vinari imaju vrhunsko grožđe i kad se ekstremne podrumske metode nadziru nježnom rukom talentiranog winemakera. Aleks Simčič uspješno prkosi svjetskim trendovima, barem kada je riječ o crnim vinima. Svatko tko bi htio znati nešto relevantno o slovenskim crnim vinima, morao bi kušati Duet Lex iz 2009.
Gastropreporuka Ovo elegantno i podigrano vino slaže se s klasičnom građanskom kuhinjom baziranom na tamnom mesu: srnetina, jelen, pačja prsa, bifteci, janjeći kotleti, pašticade, boeuf bourguignon…
