Vinoplodov Debit iz 2016.godine kupili smo u lokalnom Sparu, jednom od onih koje često kritiziramo, ali koji nam pomažu da steknemo točniji uvid u različite, katkad egzotične segmente vinske scene u Hrvatskoj, jer Sparovi wine buyeri baš nisu osobito izbirljivi. Najvažnije im je da kupuju jeftino.
Vinoplodov Debit košta 35 kuna, dakle jednako kao buteljka izvrsnog Bijelog pinota Iločkih podruma ili šest, sedam kuna više nego buteljka međunarodno šampionske Beljske graševine ili Daruvarske graševine Vezak.
A vrijedi najviše deset kuna, i to jedino ako ste u alkoholnoj krizi, imate osamnaest ili manje, i nikad u životu niste probali bar donekle dobro vino.
Evo što sve ne valja s Vinoplodovim Debitom iz 2016. godine. On je teško oksidiran, a istodobno ne posjeduje nikakvu okusnu ili aromatsku supstancu, što vodi ravno u katastrofu.
On je vodenast poput čaše coca cole prepune leda, i ostavlja dosta grozan, kemijski aftertaste, s kakvim se nismo suočili godinama, a možda i desetljećima.
U Hrvatskoj se, načelno govoreći, ovako tehnički nekorektna vina više komercijalno ne proizvode, pa zaista ne znamo što su mislili Vinoplodovi enolozi i menadžeri prodaje kad su se usudili buteljirati nešto toliko loše.
Isto tako, ne znamo kako je ovaj stopostotni trash dobio etiketu kvalitetnog vina.
No, znamo da je Vinoplod, prvi proizvođač čuvenog Babića, vina od istoimene, potencijalno najplemenitije dalmatinske sorte, ovog proljeća ušao u predstečajnu nagodbu jer više ne može normalno poslovati. Vinoplodova se agonija odražava na ovom jako, jako lošem Debitu.
