Ovih se dana napokon u distribuciji pojavio novi Dingač vinarije Saints Hills, u vlasništvu zagrebačkog poduzetnika Ernesta Tolja. Tolj je prvi hrvatski vinar koji je angažirao konzultanta najvišeg svjetskog ranga, legendarnog Francuza Michela Rollanda, glavnog negativnog junaka filma Mondovino čija vina redovito dobivaju iznimno visoke ocjene te se odlično prodaju.
Rolland, čovjek kojeg su svojedobno i izvan Mondovina žestoko optuživali zbog navodnog unformiranja stilskih značajki različitih vina na različitim terroirima, odmah je razumio što je glavni problem plavca malog. Radilo se o dozrijevanju tanina i o nepreciznoj vinifikaciji, što sve plavce i danas čini pomalo neprihvatljivim za strana tržišta. Prvi Toljevi Dingači, iz vinograda Sveta Lucija, bili su neobično glatki i zaokruženi za hrvatske kriterije.
Još od vremena izlaženja zagrebačkog eno-gastro magazina Akademija, Toljev je Dingač redobito dobivao najviše ocjene među svim hrvatskim plavcima. Takav je pristup našeg ocjenjivača i sommeliera plavcu malom bio, ipak, pomalo jednodimenzionalan, budući da iz današnje perspektive možemo izdvojiti barem tri jasno različite i podjednako vrijedne škole pelješačkih plavaca. Prvu zastupa Frano Miloš s pomalo divljim, autentično terroirskim aromama plavca malog, koji su od Stagnuma iz 2004. upakirani u znatno elegantniju inačicu nego u ranijim berbama.
Drugu predstavlja obitelj Bura-Mrgudić, čiji su Dingači i Postupi ekstremno koncentrirani pa katkad asociraju na port. Treću školu, fokusiranu na moćnu eleganciju, utemeljila je baš Toljeva vinarija.
Saint Hills Dingač iz 2011. dosad je uvjerljivo najbolje Toljevo vino. Njegov je bouquet iznimno kompleksan i dubok. Na nosu se prvo osjete tipični mirisi jako zrelih šljiva, da bi se poslije otprilike 45 minuta u čaši javile arome makije, ružmarina i crne čokolade, sa sasvim blagim elementima vruće zemlje. U ustima, vino je kremasto, zaokruženo, toplo, gusto s fantastičnim menadžementom tanina. Vrlo smo rijetko kušali domaće vino puno tanina, koji su toliko zreli i glatki.
Nadalje, važno je spomenuti da se radi o jednom od sasvim nekoliko naših vina s punim srednjim nepcem: većina hrvatskih crnih vina i dalje, nažalost, ostavlja dojam šupljine između prvog okusa aftertastea. Naposljetku, Dingač Sveta Lucija iz 2011. godine gotovo je ekscentrično elegantan i zaokružen. Tekstura je izrazito gusta i moćna, što je normalno s obzirom na petnaest i pol posto alkohola, ali je istodobno hedonstički baršunasta. Jedina zamjerka, zbog koje ovo vino nije dobilo više od 95 bodova, jest stanoviti osjećaj žarenja alkohola u grlu. S vremenom bi se taj osjećaj trebao smanjiti: novi Toljev Dingač ionako ispred sebe ima barem dvadesetak godina života. Saints Hills Sveta Lucija iz 2011. jedno je od tri najvažnija i najbolja dalmatinska crna vina proizvedena unatrag četvrt stoljeća, zajedno sa Stagnumom iz 2003. i Burom iz 2005. godine. Važno je napomenuti da smo ovaj Dingač kušali iz magnuma.
Gastropreporuka Saints Hills Dingač iz 2011.godine vino je za višu i visoku kuhinju. Trebalo bi ga posluživati uz crveno meso u ozbiljno priravljenim umacima, ili uz vrhunsku sirovu tunu, ili uz tartufe, smrčke, vrganje i blagve. A sezona bijelih tartufa koji se prirodno slažu baš s vinima poput Toljeva Dingača (ili, poput dobrih Barola Barbaresca), još malo pa počinje…
