Marino Markežić godinama je vodio konobu Marino blizu Momjana. Radilo se valjda o prvoj konobi u Istri koja je još davno, početkom devedesetih, držala Dom Perignon. U Markežićevom su se restoranu u ono vrijeme održavali važni neformalni politički skupovi; riječ je o jednom od mjesta gdje se formirala čvrsta jezgra prvog Istarskog demokratskog sabora, na čelu s Ivanom Jakovčićem. Početkom 2000tih Marino je bio jedan od najpopularnijih restorana u Istri, prije svega zahvaljujući zaista izvrsnim tartufima, koji su se ribali na doslovno sva jela koja su izlazila iz Markežićeve kuhinje. Jedino se ne sjećamo deserta s tartufima, ali nismo posve sigurni.
Sam gospodin Markežić u to je vrijeme već odlučio promijeniti posao: od restoratera pretvorio se u vinara i vinogradara, te je osnovao brend Kabola. Markežić je prvo postao poznat po svojoj teškoj i kompleksnoj malvaziji Unica, kao i po vinima iz amfore. Ovdje je važno spomenuti da je Markežić veliki zagovornik prirodnog vinogradarstva i minimalno intervencionističkog vinarstva.
Kabola je, kao i mnoge druge istarske vinarije, počela proizvoditi pjenušce, tradicionalnom metodom, i to sasvim uspješno: Brut Re, temeljen na 2012. godini lani je dobio Decanterovu srebrnu medalju. Usprkos nesumnjivom uspjehu, to nas vino nije osobito impresioniralo, zbog manjka kiseline.
Novi Brut Re, temeljen na kišnoj 2014. ispao je mnogo bolje: visoka kiselina od preko 8 grama ovom pjenušcu osigurava čvrstu strukturu i jako puno svježine, dok se na nosu i na okusu osjete klasični elementi kvasca, svježe pečenog kruha, lješnjaka, jabuka, i citrusa. Radi se definitivno o jednom od najboljih istarskih pjenušaca.
Gastropreporuka: Brut Re morao bi se lijepo slagati s kamenicama, sirovim kozicama, dondolama, dagnjama, ali rižotima i tjesteninama s kremastim umacima.
