Teran bi mogao postati ključ uspjeha istarskih ružičastih vina. U novom Medeinu Roseu teran je zastupljen s 50 posto a refosco s 10 posto. Ostatak cuveea s po 20 posto čine merlot i cabernet sauvignon. U ranijim je roseima merlot dobivao više prostora, što je vino činilo mekšim i pomalo staromodnim, te je navodno brže gubilo svježinu (što ne znamo iz prve ruke, jer smo ih pili uvijek tijekom prvog ljeta poslije berbe). U svakom slučaju, Medein Rose iz 2017. bitno je čvršće i ponešto agresivnije vino nego njegovi prethodnici. Gotovo brose.
Kiselost terana i refosca dolaze do izražaja već na prvom okusu gdje fino kontriraju slatkoći voća, tako da ovo vino koje, čini nam se, ipak nije potpuno suho, ostavlja bitno suši dojam od većine drugih domaćih rosea iz 2017. godine koje smo dosad kušali. Aromatski je profil također zanimljiv i pomalo netipičan: umjesto uobičajenih vrtnih jagoda i malina, na nosu se osjete malo drukčije nijanse bobičastog voća, koje uključuju brusnice, šumske jagode, ribizle i kupine. Arome se također doimaju vibrantno i lagano agresivno, što je iznimno važno.
Nema, naime, goreg rosea od rosea koji podsjeća na voćni sok. Puno domaćih proizvođača još je ostalo u tom, danas anakronom okviru za dizajniranje ružičastih vina, iz kojeg se Medea srećom vidljivo odmakla Medein se Rose iz 2017. godine jako lako pije, pa nam je jučer uz grmljavinu i pljusak nad Zagrebom, za jedno 45 minuta otišla cijela buteljka. Radi se, definitivno, o precizno pogođenom ljetnom vinu, koje ponovo pokazuje da u Medei vrlo dobro znaju kako oblikovati dobar, komercijalan i autentičan proizvod po široko prihvatljivoj cijeni
Gastropreporuka Od nekoliko zalogaja koje smo uzeli iz hladnjaka, uz Medein se Rose najbolje složio Gligorin kravlji sir Kolan, koji je vino učinio još svježijim. Načelno govoreći, osim kao aperitiv, ovaj bismo rose naručili uz salate poput Niçoise, pa uz čitav niz jela od mladog graška, boba i mlade mrkve ili uz laganije, manje začinjene salame i kobasice.
