Noć u studenom u središtu Istre prije nekih desetak godina, i danas je teško zaboraviti. Sjedili smo do četiri ujutro s Mirom Plišom, utemeljiteljem Stancije, vinarije i uljare Meneghetti i Alešom Kristančičem, vlasnikom legendarne slovenske Movie. Plišo je bio angažirao Kristančiča da mu napravi prva vina branda Meneghetti.
Premijerni Meneghetti Red bio je više nego izvanredan, pa smo u Jutarnjem listu objavili veliki članak s naslovom u kojem se tvrdilo kako su “najbolje istarsko crno vino napravili Bosanac i Slovenac”. Vino je odmah postalo apsolutni hit i u restoranima i među privatnim kupcima, usprkos “advokatskoj” cijeni. Bilo je to u doba prije krize, kad se zapravo nije pitalo za cijenu. Bijelo je vino, nažalost, ispalo prilično grozno, s neumjerenim utjecajem novog hrasta i premekanom strukturom. Desetljeće kasnije sve se promijenilo.
Meneghetti je od poluprivatne vile postao najbolji istarski hotel, bijeli se cuvee vrlo dobro prodaje u boljim restoranima širom zemlje, crno je mnogima preskupo, dok je pjenušac Meneghetti iz 2014. godine ispao zaista ozbiljno dobro, koliko je god moguće u Istri napraviti dobar pjenušac. Sve se promijenilo, osim što nas je Meneghetti Red iz 2011. godine, koji upravo izlazi na tržište, podsjetio na prvu i dosad najimpresivniju berbu.
Meneghetti Crveno iz 2011. cuvee je merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca, koji je odlično povezao slasnost merlota, strogost i tanine cabernet sauvignona i cvjetno-biljnu aromatičnost cabernet franca. Radi se o čvrsto strukturiranom, autoritativnom vinu, bogatom na srednjem nepcu, s fino granuliranim, zrelim taninima, i dugim, slatkim aftertasteom, koji se optimalno nadopunjuje s osjećajem tanina na jeziku. Meneghetti Red iz 2011. spada među najbolja crna vina koja se trenutno mogu kupiti u Hrvatskoj, skupa s Brombonerom iz 2013., Stagnumom iz 2003. i 2007. i St. Hills Dingačem (u užu konkurenciju još sigurno ulaze Gracinov Babić, pa Boškinac i Punta Greca, kao i Gran Teran iz neke od starijih berbi).
Nešto prije crvenog Meneghettija kušali smo Dubrovačku malvasiju Kuće Glavić, koja se također proizvodi u vinariji Meneghetti. Dubrovačka malvasija, međunarodno najpoznatija pod imenom Malvasia di Lipari, grožđe je koje se drastično razlikuje od istarske malvazije, i koje se zbog sklonosti visokim šećerima često koristi za proizvodnju slatkih vina. Jedna od ranijih berbi Glavićeve malvasije dobila je u austrijskom magazinu Falstaff više od 90 bodova.
Berba 2016. naglašeno je svježija od prijašnjih izdanja tog vrlo dobrog vina. No, i ova svježa varijanta zadržala je tipično medni miris i herbalno medni aftertaste, karakterističan za dubrovačku malvasiu. Radi se o umjereno bogatom, aromatičnom i svježem vinu s netipično mineralnom crtom, koje može sjajno funkcionirati i po ljetnim vrućinama, i kao pratnja uz ozbiljnu kuhinju. Kao što smo već lani bili napisali, uistinu je krajnje vrijeme da dubrovački ugostitelji prihvate dubrovačku malvasiju (i Glavićevu i druge), kao svoje prirodno kućno vino.
Gastropreporuka Meneghetti Crveno 2011. Ovo je vino za plemenitu kuhinju s crvenim mesom, osobito s divljači i odležanom vrhunskom govedinom. Ono je prekompleksno da bismo ga trošili na roštilj ili na posve jednostavna goveđa jela. Naravno, ide sjajno uz dobru crnu čokoladu.
Gastropreporuka Meneghetti Kuća Glavić, Dubrovačka malvasija 2016. Zbog svoje aromatičnosti i laganih mednih nota, ovo posve suho vino može sjajno funkcionirati s fusion kuhinjom u kojoj se koriste đumbir, lemongrass i čiliji. Naravno, škampi i velika oborita riba spadaju među prirodne saveznike suhih dubrovačkih malvasija. Bilo bi je zanimljivo kušati uz jakovske kapice.
