Ernest Tolj neobično je nadaren za brendiranje svojih vina. Prije desetak godina dok je još novinska industrija imala smisla i stila, taj je čovjek mogao raditi kao urednik deska u novinama ili magazinima višeg stila (šefovi deska zaduženi su među ostalim za naslove).
Toljev najbolji naslov svakako je Saints Heels, briljantna igra riječi između Svetih brda, koja nose religioznu konotaciju, i štikli koje nose i seksualnu konotaciju, i koje dominiraju staklenom plohom tog vrlo finog rosea. No, ne zaostaju ni Frenchie, koji objedinjuje posvetu Toljevu konzultantu, svjetskom enološkom superstaru Michelu Rollandu, s činjenicom da je Frenchie prvi hrvatski bijeli bordoški cuvee ( semillon i sauvignon), kao ni Toljev pošip Posh.
Osim za komunikologiju, semantiku i semiologiju, zagrebački poduzetnik Ernest Tolj prilično je kompetentan i hrabar kad je riječ o samim vinima. Sa svojim je Dingačem redefinirao stilistiku tog, svjetski svojedobno najpoznatijeg hrvatskog terroira, da bi s Poshom prekršio jedan od najvećih hrvatskih vinskih tabua: Tolj je, naime, autohtoni dalmatinski, korčulanski pošip, posadio usred Istre u vinogradu Svetog Ante!
Vinograd Sv.Ante
Ovako sankrosanktni pristup u hrvatskom vinarstvu možda ne bismo vidjeli nikad prije, da čitav niz južnohrvatskih vinara ne pokušava proizvoditi pjenušce. No, dok njihovi pokušaji zasad završavaju potpuno nepitkim i pomalo smiješnim rezultatima, Toljev emigrantski pošip neobično je dobro vino za tako ekscentričnu i inovativnu vinogradarsku operaciju.
Posh je svjež, lagano cvjetan, lagano herbalan, elegantan, linearan i ugodan u ustima, bez temperamenta, vrućine i jakih aroma dalmatinskih pošipa. Posh je toliko čisto i precizno napravljen da ne posjeduje skoro ni jednu manu koja se penalizira na formalnim vinskim ocjenjivanjima. Okej, zasad ne posjeduje ni dovoljno osobnosti, no riječ je o novom projektu, čije ćemo rezultate s velikom znatiželjom pratiti u narednim godinama.
Gastropreporuka Prvi istarski pošip vino je za školjke, manje rakove, ribe poput listova i oslića (dakle, bijele ribe neintenzivnog okusa), ali i za grašak, šparoge, blitvu ili špinat, pa možda čak i za artičoke.
