Obitelj Dobravac dugo se bavi turizmom i poljoprivredom. Imaju vilu s petnaestak soba, a povrćem opskrbljuju velik broj rovinjskih restorana i hotela, pa smo tako ovih dana u Kantinonu jeli salatu od njihove, prilično ukusne rajčice. Vinima su se počeli baviti tek 2007. godine, što je podrazumijevalo puno lutanja, uključujući i neka nespretna narančasta vina. Malvazija Sonata iz 2015. godine prvo je vino obitelji Dobravac koje je ostavilo snažan dojam. Ali, zaista snažan. Kušali smo ga u veljači na en primeuru malvazije u zagrebačkoj Espalandi, gdje je iskakalo masivnošću tijela i glatkoćom teksture, neočekivanima za tako mlado vino. Zatim smo popili buteljku Sonate prošle nedjelje tijekom ručka, pa još nekoliko čaša na popodnevonoj siesti u rovinjskom Adriaticu.
Sonata nas je impresionirala zbog dva razloga. Prvo, riječ je o stilski bitno drukčijoj malvaziji od većine što ih se danas proizvodi. Skoro svi istarski vinari usvojili su mantru fresh and crisp, koja katkad funkcionria jako dobro, katkad lošije ali, koja u konačnici može dovesti do neprepoznatljivosti pojedinih vina. Okej, šampione fresh and crisp žanra poput Coronice i Cattunara sa serijom Četiri zemlje, lako je prepoznati po slanosti i ekstremnoj mineralnosti. Festigia i Kozlović spojili su, pak, svježinu, hrskavost i mineralnost s uljastošću i elegancijom. No, većina drugih istarskih vinara, uključujući i one koji dobivaju nagrade na Vinistri, izgubila se pokušavajući proizvesti što svježije malvazije, pa je danas zaista teško razlikovati njihova vina.
Obitelj Dobravac svojom je Sonatom prozivela sasvim drukčije vino, posve izvan kriterija fresh and crisp. Dobravčeva je Sonata iz 2015. godine prilično jako vino, proizvedeno od ekstremno zrelog grožđa (pa je logično što balansira na 14 posto alkohola,više od skoro svih mladih malvazija na tržištu). Sonata pokazuje da mlade malvazije mogu biti vrlo,vrlo zrele i moćne, te da se definicija mladih malvazija ne mora svoditi na samo jedan žanr.
Dobravčeva je malvazija baš naglašeno voćna, s jakim elementima agruma, bresaka i marelica i s finim, dugim aftertasteom što ga ostavlja skoro prezrelo grožđe. Ta je malvazija kadra odležavati, i to dulje od dvije ili tri godine kao što piše na Dobravčevoj web stranici. Čvrsto tijelo i stanovita mineralnost Sonati daju barem pet godina prostora za mijenjanje u dobrom smjeru. Uljasta tekstura gotovo da podsjeća na Matševićevu Antiqu, šampiona uljastosti među svim istarskim vinima. Sonata iz 2015. alternativni je model pristupa mladoj malvaziji, koji je bio upravo neophodan zbog stilske raznolikosti najvažnijeg istarskog vina. Sonatom iz 2015. godine obitelj Dobravac uvrstila se među vodeće istarske vinare.
Gastronomska preporuka Zahvaljujući snažnom tijelu, ovo vino vrlo dobro podnosi velike rakove, teletinu, svinjetinu, piletinu i glavonošce. Bijela riba na gradelama i tjestenine u bijelim umacima se podrazumijevaju. Zbog naglašene voćnosti, Sonatu bi bilo zanimljivo kušati s nekim od propisno pripravljenih currya, ili pak s kineskim patkama u umacima od manga, papaje ili ličija.
