Ivica Matošević na ovogodišnjim je Decanterovim Svjetskim nagradama dobio dvije srebrne medalje, za skoro izvrsnu bijelu Grimaldu iz 2015. i za chardonnay Aura iz 2016. koji još nismo probali. Projekt Grimalda pratimo od samog početka, dakle od ranih dvijetisućitih kad je Matošević kupio istoimeni napušteni vinograd iznad Pazina. Cilj cuveea Grimalda, i bijelog i crnog, jest da izražava terroir, a ne posebnu sortu ili stil prerade vina.
Bijela su vina od prvih berbi bila iznimno uspješna: pamtimo, primjerice, jedan ručak u zagrebačkom restoranu Mostovi, kad smo ondašnjeg njihovog chefa konzultanta, Bocuseova učenika Jean Marca Tacheta, čovjeka s nizom visokih francuskih kulinarskih priznanja, ponudili nekoliko godina starim bijelim Grimaldama. Taj je kuhar, inače veliki fan burgundaca i alzaških vina, ostao iznenađen svježinom, mineralnošću i snažnim okusima bijele Grimalde, koja se proizvodi od chardonnaya, malvazije i sauvignona.
Grimalda
Grimalda iz 2015. jedna je od najboljih dosad. Ona je izrazito mineralna, s čvrstom strukturom, gotovo uljastom teksturom, puno svježine, ali i kremoznosti, te dugim okusima citrusa i zrelog, no prigušenog žutog voća. U bouquetu se uz voće prepoznaju bijelo poljsko cvijeće i herbalne nijanse. I na mirisu, a osobito u ustima, osjeća se ponešto previše utjecaja drveta, ne samo kroz dim. I to je jedini Grimaldin problem, ali i stalni problem većine ambicioznih Matoševićevih bijelih vina (osim zaista jedinstvene Albe Antike). Samo malo drukčiji menadžement drveta – ovo je vino odležavalo godinu dana u allieru i troncaisu – poput recimo investicije u velike bačve, ta bi jako dobra vina učinilo odličnima. Da je drvo u bijeloj Grimaldi iz 2015. godine tek malo manje naglašeno, ona ne bi vrijedila devedesetak nego nekih 95 bodova, što u Decanteru nosi platinastu medalju.
Gastropreporuka Ovo lijepo, kremasto i mineralno vino trebalo bi piti uz škampe, najbolju bijelu ribu, ali i uz teleće kotlete ili vratinu crne slavonske svinje, vrhunsku pečenu piletinu ili vrganje i lisičarke
