“Ivan Enjingi bio je jedan od najtalentiranijih hrvatskih vinara,” rekao nam je u srijedu veliki Joško Gravner, dok smo u njegovoj kušaonici, predkraj dugog intervjua o vinima i filozofiji, raspravljali o hrvatskim vinogradarima i restoranima koje Gravner vrlo dobro poznaje. Joško Gravner težak je na komplimentima: osim Enjingija, pohvalio je još jedino obitelj Tomac.
Ivan Enjingi nije bio samo talentiran. Enjingi je bio prvo svjetsko lice hrvatskih vina, jer je njegovo bijelo Venje iz 1998. godine prvo naše šampionsko vino na Decanter World Wine Awards. U ono vrijeme, prije petnaestak godina, Enjingijeva se vina nisu mogla izbjeći na vinskim listama svih pristojnijih domaćih restorana, baš kao danas Kozlovićeva i Coronicina. Uslijed spleta nesretnih okolnosti, Ivan Enjingi u međuvremenu gotovo da je nestao s tržišta. Njegova se vina niti traže niti nude, a i mi ih nismo pili nekoliko godina. Barem ne ona svježija.
Prekjučer smo u jednom supermarketu naletjeli na Enjingijevu Graševinu iz 2015. godine, s distinktivnom zelenom etiketom. Već poslije prvog mirisanja i prvog gutljaja, postalo je jasno da se stari majstor vraća u sam vrh slavonske i hrvatske vinske scene. Enjingijeva Graševina iz 2015. prepuna je opojnih aroma, od jabuka i marelica do kamilice i meda, s blagim botritisom na okusu, i s dovoljno svježine da se vino lako pije i da se dobro slaže s hranom. Puni, jaki okus i raskošan bouquet ove starinske graševine superioran je većini slavonskih bijelih vina. Krajnje je vrijeme da nove generacije sommeliera, chefova i potrošača vina otkriju Ivana Enjingija i da se uvjere što sve graševina može pokazati izvan dominantnog clean and fresh formata. A nama je iznimno drago što smo se uvjerili da je Ivan Enjingi i dalje, bar u nekim izdanjima, jedan od najboljih hrvatskih vinara.
Gastropreporuka Ovo je vino za vrhunsku svinjetinu, od kulena do lungića na roštilju. Zatim na red dolaze ribe poput smuđa, pa konvencionalna kinesko europska jela, koja se uvijek dobro slažu s bogatim i zaokruženim bijelim vinima.
