Dakle termički jako dugu obrađeno trgano meso koje smo u srijedu jeli u Ab Ovu čista je esencija okusa janjetine. Na samom Cresu i Pagu, čak ni u Boškinčevom carpacciu, nismo osjetili tako intenzivan okus vjerojatno najvažnijeg hrvatskog mesa. Janjeći ragu chefa Filipa Horvata možda je dosad najbolje jelo koje je izašlo iz kuhinje maksimirskoj bistroa Ab Ovo, koji je i danas bio uobičajeno pun.
Dapače, janjeći ragu s paccherima ogledni je i možda najuspješniji primjer bistronomije u Zagrebu. Radi se, dakle, o masovno popularnom formatu, raguu s tjesteninom, koji ne košta mnogo (85 kuna), koji se servira u velikom porcijama, koji se bazira na vrhunskom nacionalnom sastojku, s koji je dugom i pažljivom pripremom uzdignut na okusnu i teksturalnu razinu haute cuisine (prezentacije je i dalje tipična za bistroe zahvaljujući skoro gargantuovskim porcijama, koje Horvatovi gosti očekuju). U srijedu smo još probali žestoko koncentrirani bisque od škampa (45 kuna) s mesom škampa i pancetom, te hrskavu tempuru od raže, klasične restoranske ribe koja se u Hrvatskoj prerijetko koristi.
Raža je poslužena s konfitiranim krumpirom, izvrsnom mišancijom i gelom od limuna. Nova verzija vinske karte puna je prilično zanimljivih i vrlo karakternih vina, od Podveršiča do Miloša. Mi smo pili sočno trpku Barberu d’Alba vinarije E. Pira&Figli. Filip Horvat i Ab Ovo bolji su iz sezone u sezonu. Fascinira koliko inteligentno taj mladi chef koristi prostor za napredovanje.
