Prvi zagrebački afrički bistro African Cuisine & Bar prošle je jeseni u Gundulićevoj ulici u Zagrebu otvorila grupa imigranata iz Zapadne Afrike. Ovaj mali uski lokal odmah je postao miljenik gradske publike. Hektičan i pun ritma, s uvijek prisutnim osnivačem Princeom Waleom Soniyikijem i njegovim prijateljima, pun gostiju i topline, African Cuisine & Bar počeo je s petnaestak krajnje bazičnih zapadnoafričkih jela i više kućnim nego restoranskim kuhanjem.
Što je, osim specifičnosti i gostoljubivosti, zasigurno presudno utjecalo na njegovu popularnost. Hrvati ne vole da okusi u etničkim restoranima previše odstupaju od onoga na što su navikli. A u African Cuisine & Baru i zapadnoafričkoj kuhinji kojom se on bavi, nema gotovo ničega što bi im predstavljalo izazov. Na meniju koji je podijeljen na glavna jela, vegetarijanska i deserte, dominiraju škrobni okusi yama i plantana i govedina u prilično familijarnim umacima na bazi rajčice, a specifični okusi curryja, slatkih začina u mesu ili mljevenih koštica lubenice u saftovima, koriste se vrlo suzdržano. Jedino opaki piri-piri odskače od ovog masovno pristupačnog modela.
Kad smo lani prvi put jeli u Africa Cuisine & Baru, njegov uspjeh nas je razveselio, jer je hrana bila iskrena, konkretna i ukusna. Do ovog utorka kad smo ponovno svratili na ručak, gotovo ništa se nije promijenilo. Sa zidova se i dalje smiju Nelson Mandela i Bob Marley, muzika je i dalje odlična a lokal pun energije i gostiju. Onda su počeli loši znakovi. Prvo, u lokalu od par kvadrata gotovo desetak minuta nismo vidjeli nijednog jedinog zaposlenika. Pretpostavili smo da su obojica domaćina u kuhinji, jer je veliki stol pod Mandelom u dnu lokala zauzeo omanji azijski orkestar koji je cijeli prostor ispunio kutijama s instrumentima.
Dečki su morali pripremiti desetak jela, pa smo, već razmišljajući da li da odemo u Haustor Haus ili negdje drugdje u blizini, ipak odlučili pričekati da se vrate u salu. Meni se nije bitno mijenjao od početka, ali African Cuisine & Bar je toliko jednostavno koncipiran da i to može proći. Naručili smo veliku kuglu od yama s govedinom u umaku od rajčica, povrća i koštica od lubenice i jedan vrlo suhi, korektni južnoafrički chenin blanc čija je kiselina bila taman dovoljna za jaki umak.
Meso dinstano u povrću bilo je mekano i ukusno, umak malo premasan za naše raspoloženje, ali okusi vrlo čisti, jednostavni, s onim poznatim toplim osjećajem kućnog kuhanja. Konobari su i dalje ljubazni, i sve u svemu u African Cuisine & Baru proveli bismo ugodnih sat vremena. Onda smo, međutim, zatražili račun. Pitali su nas hoćemo li platiti karticom ili u gotovini, rekli smo da ćemo platiti karticom i sve je bilo u redu dok nije počela poznata predstava s POS uređajem. Kao što smo više puta pisali, pokvareni POS jedan je od klasičnih trikova za izvlačenje casha u hrvatskom ugostiteljstvu, i ne samo u hrvatskom. Nedavno smo to doživjeli u vinariji jednog od najvećih mađarskih vinara. Na obali ovaj trik masovno koriste u sezoni, zbog golemog prometa i činjenice da su turisti na godišnjem lakše ruke kada je riječ o trošenju gotovine, pogotovo ako se baš ne snalaze s tečajem, vrijednostima i s odnosima cijena u hrvatskim restoranima.
No, kad o POS-u koji ne radi počnu pričati u restoranu koji u svemu drugome djeluje pošteno, a usto i na vratima i na baru ima naljepnice svih mogućih kartica koje prima, to je dosta pouzdansimptom financijskih problema. Okej, ljudi u African Cuisine&Baru su toliko friendly da su nam nakon nekoliko neuspješnih pokušaja naplate karticom sami ponudili da platimo kad dođemo idući put, što smo naravno odbili i odmah platili gotovinom.
U načelu, gost kojemu u restoranu kažu da zbog greške uređaja ne mogu prihvatiti njegovu karticu iako je istaknuta na ulazu, trebao bi slegnuti ramenima i zamoliti poslugu da to riješi, jer način plaćanja zaista nije problem gosta. U mnogim restoranima u kojima smo doživjeli slične situacije, POS bi magično proradio kad bi konobari shvatili da nemamo namjeru trčati na najbliži bankomat. No, u slučaju African Cuisine & Bara više više nam je žao nego što zamjeramo, jer s obzirom na vrlo niske cijene, goleme porcije, mali broj stolova, udvostručenje PDV-a i neizbježne troškove restorana, postoji velika mogućnost da njegov tim naprosto nije znao dovoljno dobro postaviti restoran pa on sada ne stvara dovoljne operativne marže i vlasnici moraju pokušati izvući što više casha od gostiju da bi nastavili poslovati. A kad restoran jednom upadne u tu spiralu, u pravilu se zatvara kroz nekoliko mjeseci. Ako je to slučaj, African Cuisine & Bar bit će još jedan u dugoj paradi zagrebačkih restorana koji su bili dobro zamišljeni i prihvaćeni, ali su propali zbog amaterskog vođenja. No, nekako se ipak nadamo da je problem ovog simpatičnog restorana samo loš provajder.
