Kineski restoran Asia u sjevernom dijelu Zagreba, s ulazima na Novoj vesi i na Zvijezdi, u zadnje je vrijeme bio izložen nizu kritika: od prigovora zbog nepažljivog kuhanja do niza pritužbi na loš servis. Pa ipak, ovaj, jedini klasični, veliki zagrebački kineski restoran, prvog je svibnja bio baš jako pun. Što na terasi, što u blagavaonici, ondje je oko tri popodne ručalo barem šezdeset ljudi, pa je sama vlasnica, legendarna gospođa Chen, morala raznositi tanjure i čaše po vrtnim stolovima. Zašto je, dakle, Asia, koja nije bitno promijenila jelovnik, uključujući i pravopisne pogreške, bar sedam godina, i dalje toliko puna? P
Prvo, oni znaju kuhati. Asia ne nudi, nažalost, autentičnu kinesku hranu, ali vrlo stručno priprema konvencionalne kinesko europske favorite, od patke na pet ili šest načina do pravih škampa (a ne kozica), u isto toliko verzija. Asijina hrana vjerojatno, poslije toliko godina ponavljanja, zvuči dosadno, ali je ozbiljno ukusna. Gospođa Chen je, naprosto, doktorirala na prilagodbi prave kineske hrane europskim ukusima (još je mnogo bolja kad kuha zbilja autentičnu kinesku hranu, ali je šteta što ti divni tanjuri nikad ne završe na Asijinom meniju). I drugo, porcije u Asiji toliko su goleme da se niti jedan gost ne buni protiv ne baš niskih cijena. Anatomija Asijina uspjeha sastoji se, dakle, od vrijednosti za novac i od okusa koji dovoljno podsjećaju na kineske da bi ih gosti smatrali egzotičnim, a zapravo su toliko prilagođeni lokalnom tržištu, da ih zagrebačka publika, zapravo, doživljava kao domaće. Okej, već smo godinama uvjereni da Asia na Zvijezdi gastronomski može puno bolje. Ali, kako da se suprotstavimo poslovnoj logici punog restorana koji, ponavljamo, nije jeftin, i to na prvomajski vikend, kad je Zagreb ostao tričetvrt prazan?
