Previše je investitora u restorane koji ne znaju mnogo o glavnom sadržaju restoranskog posla-o hrani. Prije nekoliko godina, blizu Matoševa spomenika u Vlaškoj otvorila se pizzeria Zero Zero, nazvana po tipu brašna od kojeg se mijesi najbolje tijesto za pizzu i od kojeg se proizvodi vrhunska tjestenina.
Vlasnici Zero Zero tvrdili su kako, eto, jedino oni u Zagrebu peku pizzu od tog talijanskog brašna što je bilo smiješno iz bar dva razloga. Prvi, postoji mnogo varijacija brašna 00. Oznaka zapravo znači najfinije samljeveno brašno, teksture dječjeg pudera, ali ne podrazumijeva specifičan postotak proteina, koji je iznimno važan za pizzu. Drugo, u to su vrijeme najbolje zagrebaček pizzerije koristile ne samo zero zero, nego i čitav niz specifičnih startera, pa su same fermentirale tijesto za pizzu, što je znalo dovoditi do spektakularnih rezultata.
Treće, Zero Zero koristi, ili je barem koristio, brašno za pizzu talijansko američke tvrtke Molino Caputo, koje jest iznimno cijenjeno, i koje jest pokrovitelj niza svjetskih manifestacija vezanih uz pizzu, ali koje je korporacijski, multinacionalni, a nipošto artizanski brand. Čak se i Antimo Caputo, najprestižnija etiketa Molina Caputa koji sadrži 12, 5 posto proteina, može kupiti preko Amazona. Osim što su se hvalili jednim brandom brašna kao neobičnim svemirskim otkrićem, momci iz Zero Zero željeli su osnažiti svoju originalnost uvođenjem DOP pizze.
DOP pizze i najgore ulje na stolu
DOP je oznaka za autentičnost talijanskih namirnica, pa smo tako na DOP pizzi mogli dobiti DOP buffalo mozzarelu, pa DOP pršut, pa DOP parmesan, što je sve jako lijepo. Međutim, na stolovima pizzerie Zero Zero stoje boce ulja globalno ozloglašenog jeftinog branda OlItalia. Kako nekome tko gostima nudi OlItaliju, jedno od najgorih maslinovih ulja na svjetskom tržištu, vjerovati da prodaje dobar pršut ili dobar sir? Pa tako ni sinoć nismo naručili DOP pizzu, nego jednu ljutu, i jednu s buffala mozzarellom i pancetom.
Obje su pizze, u golemoj gužvi gdje osim nas i konobara skoro nitko nije govorio hrvatski, na stol stigle vrlo brzo, za petnaestak minuta, što je pohvalno. Pizze nisu izgledale loše: umjereni mjehuri i vidljiv leopardov uzorak ukazivali su da pizzaiolo zna svoj posao. No, prvi ugrizi nisu slijedili prvi vizualni dojam. Obje pizze u Zero Zero bile su žilave, te su se jedva rezale. Kad smo se približili sredini, pretvorile su se u ultramekane palačnike, pa nam ih se više baš i nije jelo. Na ljutoj pizzi koja, srećom, zaista jest bila propisno ljuta, osjetilo se previše neprokuhanog umaka od rajčice: kao da su na tijesto, bez ikakve dodatne obrade, izlili rajčicu iz limenke ili tetrapaka. Panceta je bila potpuno mlohava, jer se ni u Zero Zero nisu sjetili prepržiti pancetu, prije no što su je stavili na pizzu.
Jedino je lagano karamelizirani ljubičasti luk imao prepoznatljiv i dobar okus. Ponuda piva u Zero Zero prilično je dosadna, s iznimkom samo dva Sab Servola (i to dva najslabija, bijelog i crnog), dok nas je među vinima razveselila Cattunarova malvazija na čaše. Najbolji je dojam ostavio vrlo pristojan i precizan konobar, koji je s puno strpljenja kontrolirao veliki prostor prepun turista. Dvije pizze, čašu vina, loš i topao sok od naranče i jedan San Servolo platili smo točno 200 kuna.
ZERO ZERO
Vlaška 35, Zagreb
HRANA +2/5 AMBIJENT 3/5 POSLUGA+3 /5
KARTICE Visa, Master, Maestro
