Bečki Sofitel ima restoran i bar na najvišem katu, s kojeg se vidi cijeli grad uključujući i poznati panoramski kotač na Prateru. Njujorški Marriott Marquise blizu Times Squarea na svom najvišem 50. katu ima bar sa snackovima. Bar se polako okreće, pa gosti u jednom trenutku gledaju na Chrysler Building, najljepši njujorški art deco neboder, a u drugom trenutku na Empire State Building.
Zagrebački Intercontinental na najvišem je katu držao Operu, najbolji hrvatski restoran u osamdesetim godinama. Investitori u nedavno otvoreni AC Marriott Hotel u 135 metara visokom Dalmatia Toweru u Splitu odlučili su, pak, svoj restoran Laureto smjestiti na prvi kat ovog lijepog tornja, najvišeg u Hrvatskoj. Riječ je o uvjerljivo najglupljoj ugostiteljsko-turističko-poslovnoj odluci u Dalmaciji unatrag dugo godina.
Da se Laureto nalazi na dvadesetom ili tridesetom katu Dalmatia Towera, brojni bi Splićani i njihovi gosti pohrlili promatrati Split, njegovo more i otoke sa stotinjak metara visine. Svaki racionalni hotel iskoristio bi svoje najviše katove kao ultraatraktivan javni prostor. No, splitski je Marriott to propustio učiniti, nego je svoj restoran smjestio u sterilno uređeni prostor na prvom katu. Radi se o ugostiteljsko turističkom promašaju stoljeća.
Jelovnik je jednako sterilan kao i blagovaonica: sastoji se od dvadesetak jela opće hotelske prakse. Za predjelo smo naručili pršut, jer smo u uglu sale vidjeli famoznu Berkelicu pa smo pomislili da će nam netko dovesti najpoznatiju mašinu za rezanje pršuta i narezati nam pršuti za stolom.
Što se nije dogodilo. Umjesto pršuta iz Berkelice dobili smo prosječni pršut iz kuhinje, s relativno korektnim sirom i dobrim crnim maslinama. Logično je zapitati se što će im Berkelica u sali ako je ne koriste. Ceviche od brancina nije bio loš. Rižoto je bio solidan u okusu, ali nije bio rižoto nego pilav. Biftek je bio precizno pečen, doslovno medium rare, što pokazuje da Marriottovi kuhari ponešto znaju skuhati kako treba. Kruh je nedopustivo bezličan.
Vinska lista je dosadna, s tek par ambicioznijih vina (Stina, Testament, Merga Victa, Tomac). Marriottov Laureto dosadan je, krivo pozicioniran poslovni restoran, koji ni za milimetar nije obogatio splitsku gastronomsku scenu. Servis je, srećom, zaista izvrstan.
Dalmatia Tower, Split
HRANA-3/5 VINO – 3/5 AMBIJENT -2/5 SERVIS 4/5
