Osnivači hvarskog Flying Piga otvorili su dakle zagrebačku Beštiju u lijepom dvorištu u strogom centru grada, u Masarykovoj ulici. Beštijin je interijer pun svijetlog drveta, tamnih stolica i bijelih zidova, s velikim otvorenim prozorima koji spajaju restoran s vrtom. Na improviziranoj polici za knjige istaknuto mjesto zauzima obitelj Redzepi: nismo mogli odoljeti a da se na zadubimo u sjajnu kućnu kuharicu gospođe Nadine Levy Redzepi.
Beštijinom relaksiranom i dobro dizajniranom interijeru nedostaje jedino nekoliko ventilatora: u restoranu je povremeno bilo užasno sparno.
I Beštijin meni dobro je i pažljivo dizajniran: jedna ili dvije juhe, tjestenina, riba, rižoto, tartar biftek (na meniju nažalost piše tatarski), jedan ili dva velika komada mesa i jedan desert, Kratko, jasno i dovoljno obuhvatno.
Uz to postoji i lunch menu koji se u četvrtak sastojao od tagliatella s lungićem i sušenim rajčicama i salate, za 74 kune. Mi smo naručili skušu u umaku od limuna, s blitvom i slanutkom, te tartar biftek. Riba je bila lijepo, sočno, precizno pečena, s dobronzapečenom kožom, a osobito je važno što slanutak i blitva nisu bili prekuhani.
Tartar je bio okej, s jakim okusom kapara, s ne baš autoritativnim okusom mesa i s premalo ljutine, koju nismo imali čime nadoknaditi, jer u kuhinji drže tek neki neugodno gorkasti čili u prahu. Neobično je servirati tartar biftek a ne držati Tabasco, ili Vrabasco, ili Peperoncine, ili svježe čilije.
Isto tako, šteta je uz zaista odličan kiseli kruh servirati beskarakterno ulje s blagim rancid nijansama. No, hrana u Beštiji ipak je dovoljno okej da bi se ondje poželjeli vratiti. Kuhinja ima velik prostor za napredak, kako u slaganju i izvlačenju okusa, tako i u detaljima i prezentaciji. Lista piva prilično je dobra, te uključuje izvrsno Zmajsko Pozoj, dok je vinska karta sasvim korektna, s ponešto ugodnih iznenađenja poput Wild Skins hvarsko britanske vinarke Jo Ahearne.
BEŠTIJA
Masarykova 11, Zagreb
HRANA 3/5 VINA 3/5 AMBIJENT 4/5 POSLUGA 4/5
