Dan je bio tmuran i topao, kiša je visila u zraku: postoji li bolji razlog da poslijepodne provedete u lijepom restoranu u šumi, kao što je zagrebački Dubravkin put? Zapravo postoji. Radi se o aktualnom, ljetnom dnevnom meniju Dubravkina puta, koji je još jednom pokazao da se za relativno malo novca može vrlo dobro jesti. Dakle, prvo smo naručili hladnu juhu od bresaka i nektarina, posluženu s jogurtom. Voćni gazpacho već je dugo omiljena ljetna forma širom svijeta.
Voćna juha Priske Thuring možda nije briljirala bojom; breskve su, naposljetku, žutosmeđe. Ali je zato fascinirala okusom: dubina aroma ljetnog voća koju je korijander iz sorbeta pretvorio u slano jelo, upravo je briljantna. Ova sjajna juha za vrući srpanj košta ravno 25 kuna.
Zatim smo se odlučili za rižoto s graškom i pistacijom – jednostavan, čist i perfektno skuhan, te tjesteninu s pancetom i lisičarkama: riječ je o najboljoj pasti koju smo za dugo vremena kušali u Zagrebu. Kombinacija šumskih gljiva, dimljene masnoće i puno svježeg vlasca raspjevala je cijelu tuškanačku terasu.
Rižoto košta 65 kuna (dvadesetak manje nego puno lošija verzija u Bobanu), a tijesto 75 kuna. Aktualni dnevni jelovnik Dubravkina puta suočava se s važnim konceptualnim problemom. Osim rižota i paste s lisičarkama sva druga glavna jela pripremaju se za dvoje: od pastrve i tune, do goveđih obraza i ražnjića s velikim kozicama.
Nismo sigurni je li to pametno i prijateljski prema gostima. No, sve što smo u četvrtak popodne pojeli u Dubravkinom putu predstavljalo je izvrstan primjer jednostavne, maštovite i tehnički perfektno izvedene ljetne kuhinje, za vrlo, vrlo korektan novac. Dvije juhe, dva glavna jela, uzornu platu sira, dva Zmajska, buteljku neodoljiva Tomčevog rizlinga iz 2015. godine te još par čaša Iločke graševine i Korakova rosea, platili smo točno 691 kunu.
