Mnogi restorani poslije odlaska glavnog chefa vrlo brzo gube na privlačnosti i kvaliteti. Tvrtko Šakota lanjskog je ljeta kao chef konzultant bio postavio gornjogradski bistro Brokenships, koji se odmah zasluženo pretvorio u gradsku senzaciju.
Šakotin rizi bizi u Brokenshipsu bio je jedna od najboljih interpretacija starinskih zagrebačkih jela koje smo ikad probali. Gospodin Šakota otišao je početkom zime da bi otvorio zaista izvrsni Nav. No, Brokenships se nije pokvario; samo se promijenio.
Danas je taj bistro, smješten kraj svjetski poznatog Muzeja prekinutih veza, bitno manje ruban i konceptualan, ali je hrana i dalje vrlo, vrlo dobra.
Subotnji smo ručak počeli sirom i vrhnjem, sa smeđim maslacem i fantastično slatkim džemom od luka. Zatim smo dobili finu juhu od cvjetače s ćimulama i zanimljivu poširanu zelenu salatu s prgicom, koja je odlično izgledala ali je imala mali problem s neodmjerenim viškom kiseline u vinagretteu.
Debeli svinjski kotlet bio je majstorski, sočno pečen, a grilani listovi crvenog zelja imali su dubok, ozbiljan okus. Pire od zelja i pire od krumpira također su ostavili dobar dojam, kao i polpete od sipe i salata od graha s komoračem i ukiseljenim rotkvicama.
U Brokenshipsu se kuha kompetentno i pametno lokalno. Pametno lokalno znači da restoran ima dovoljno zagrebačkog štiha, a da nije napadno, ideologiziramo lokalne naravi. Okej, točno je da nedostaju jaki naglasci, ali Brokenships nije fine dining restoran, nego gradski bistro gdje bi trebalo voditi turiste da kušaju plemenite izvedbe zagrebačke građanske kuhinje.
Vinska je lista, nažalost, i dalje posve nekomercijalna (mi smo se snašli s odličnim Kopjarovim Sauvignonom) dok je servis neorganiziran, premda se naš konobar baš jako trudio.
BROKENSHIPS BISTRO
Katarinin trg 3, Zagreb
HRANA -4/5 VINA 3/5 SERVIS +3/5 AMBIJENT 4/5 terasa, 3/5 interijer
sve kreditne kartice osim Amexa
