Zagrebački Bulldog pratimo otkako se otvorio, negdje krajem prošlog stoljeća. Bulldog je bio zadnji veliki projekt Dubrovčanina Alberta Papa, najvažnijeg zagrebačkog ugostitelja u zadnja tri desetljeća 20. vijeka. Papo je, podsjetimo, bio jedan od utemeljitelja Saloona, pa je izmislio Pingvin koji i danas solidno radi, pa je pokrenuo i vodio Hard Rock Cafe sve dok mu neki ljudožder nije pucao u nogu i tako ga doslovno izbacio iz elitnog prostora u atriju između Gajeve i Tesline.
Papo je od Bulldoga želio stvoriti upmarket ali masovno gradsko okupljalište, što je i logično s obzirom na najbolju moguću lokaciju u gradu, samo srce Bogovićeve ulice. Velika terasa, prizemna etaža i prvi kat brzo su profunkcionirali po Papovu planu, dok je podrum uvijek predstavljao stanoviti problem: ondje je neko vrijeme bila smještena belgijska pivnica koja nije bila osobito popularna ni u godinama kada su se Zagrepčani oduševljavali Chimayom, Orvalom i Duvelom.
Danas je Bulldog u nečijem drugom vlasništvu, a u podrumu radi restoran koji je nedavno zaposlio novog chefa, Bruna Cezara Larzundija Vagnera, Peruanca hrvatskog porijekla s hrvatskim radnim iskustvom (Vinodol, zadarski Bastion i niz drugih restorana).
Današnji ručak u Bulldogu nije pokazao ni najmanji trag chefovih latinoameričkih korijena, ali je demonstrirao mane tipične za većinu hrvatskih restorana opće prakse. Prvo, Bulldogov je meni posve generički: pršut, sir, ravioli, rižoto, biftek, burger, teleći ragu, goveđi obrazi, pečena rebra. Teško je zamisliti manje specifičan jelovnik.
Drugo, hrana se priprema nepažljivo. Ragu od teletine podsjetio nas je istoimeno jelo iz Vinodola, a imao je i iste mane. Meso za ragu, premda pravilno i jednoobrazno narezano, nije bilo očišćeno od ostataka opni, žilica i masnoće. Još je gore što je meso bilo relativno tvrdo, s obzirom na to da su kockice bile debele najviše pola centimetra. Ako tako sitno narezano meso ostane tvrdo, očito je da sa samim mesom nešto nije u redu.
Biftek je bio vrlo dobar, ispravno pečen i putrast, ali je prilog, pire od celera, napravljen prilično nepažljivo, budući da smo u pireu naletjeli na cijele kockice celera. Oba su jela, dakle, patila od banalnih tehničkih pogrešaka tipičnih za bezbroj hrvatskih restorana srednjeg ranga.
Što Bulldogu ne smeta, jer je mali podrum u Bogovićevoj bio gotovo posve pun. Zanimljivo je da su među gostima dominirale žene. Vinska karta je uglavnom okej, dok je konobar bio baš odličan: brz, pristojan i dobro informiran o svim detaljima jelovnika.
BULLDOG
Bogovićeva 6, Zagreb
HRANA +2/5 VINSKA KARTA +3/5 AMBIJENT 3/5 POSLUGA 4/5
