Pretprošle smo subote došli u Conca D’Oro oko pola deset navečer. U prolazu između dvije zgrade na riječkom Korzu koji služi kao terasa, svi su stolovi već bili zauzeti, pa smo sjeli u restoran (gdje smo nešto kasnije za susjednim stolom mogli čuti i zanimljivu raspravu o stanju u Turskoj između Mrleta iz Leta3 i jednog gosta). Tijekom jednog ranijeg posjeta, sa zanimanjem smo promatrali rođendan koji je slavilo oveće društvo mladih žena, prema onome što se moglo čuti iz njihovih veselih i glasnih komentara, zaposlenih u korporativnom marketingu. Concu D’Oro vole skoro svi. Bivša Zlatna školjka je od samog otvorenja postala središnje mjesto riječkog večernjeg života.
Pretprošle smo subote bili već prilično siti, pa smo naručili samo dva jela – parmigianu posluženu s puno salate i raviole s ovčjim sirom i kobasicama. Oba su tanjura bila tipični primjeri zabavnog rustikalnog kuhanja Andreja Barbierija, koje je Concu D’Oro učinilo popularnom u Rijeci i cijeloj zemlji.
Parmigiana je bila svježa, aromatična, ljetna i precizno napravljena, dok su ravioli sa kobasicom i ekscentrično puno naribanog ovčjeg sira zapravo kalorijski gargantuovsko jelo, ali je okus toliko privlačan da ih ne možete prestati jesti.
Uz večeru smo popili buteljku Bolfanova sauvignona (čini nem se da je vinska karta Conce D’Oro u zadnje vrijeme napredovala), da bi račun na kraju bio manji od tristo kuna, što je odlična vrijednost za novac.
Poetika Conce D’Oro nastala je prije mnogo godina u taverni Tramerka u Voloskom, gdje su jeftiniju morsku hranu poput srdela, skuša, palamida i kozica, u najskupljem slučaju tune, podvrgavali elaboriranim i neobičnim kulinarskim postupcima. Neke su kombinacije bile promašene, a neke zaista odlične, što je Tramerki donijelo stanovit uspjeh, ali on nije predugo trajao.
Conca D’Oro apsolutizirala je i proširila koncept Tramerke – osim bifteka i tune ondje ne drže ništa skupo – ali je odustala od pokušaja da s tim sastojcima odveć elaborirano kuha, nego Barbieri sada koristi kulinarska znanja koja je u međuvremenu prikupio, kako bi od jednostavnih namirnica uz jednostavne postupke ali s puno mašte, kreirao što duhovitije bestsellere.
Klasičan je primjer gazpacho, čiju su fotografiju objavili na svom Facebooku, koji se time što je poslužen u čaši razlikuje od većine drugih gazpacha po našim restoranima i to odmah ovu i kod nas već uobičajenu juhu čini zabavnijom i privlačnijom. Dodamo li hrpi profesionalnih trikova i Barbierijevo iskreno poštovanje prema hrani, dobili smo konačnu jednadžbu za uspjeh Conce D’Oro: svježa i sezonska jela s razmjerno niskim ulaznim cijenama, ne prevelike porcije, ali s dovoljno svih nutricionističkih sastojaka, duhovita i atraktivna prezentacija, te efikasno baratanje bazičnim kulinarskim tehnikama. Sve to kod gostiju stvara osjećaj da jako fino jedu za 50 do 70 kuna, koliko je cijena većine jela u Conca D’Oro. Uz to, u slikovitom ambijentu Barbierijeva bistroa ljudi se naprosto moraju dobro osjećati. Da je Conca D’Oro otvorena u Zagrebu, pred njom bi se vjerojatno stvarali redovi.
Kako su recenzenti vodiča The Truffle ocijenili restoran Conca D’Oro možete pogledati OVDJE
CONCA D’ORO
Kružna ulica 12
HRANA +3 AMBIJENT -4 POSLUGA 3
sve kreditne kartice
