Iskreno govoreći, nikad nismo pomislili da ćemo morati napisati baš jako negativnu recenziju za restoran kojeg potpisuje Enrique Olvera. Enrique Olvera najpoznatiji je meksički chef svih vremena, koji je izmislio modernu meksički kuhinju. Njegov glavni restoran Pujol u Mexico Cityju lani se plasirao na peto mjesto liste World’s 50 Best Restaurants, a Olverini restorani u New Yorku i Los Angelesu uspješni su i ugledni.
Nova meksička kuhinja afirmira se u svim velikim zapadnim gradovima, pa i na madridskoj restoranskoj sceni predstavlja snažan novi trend, baš kao i vrhunski sushi. S obzirom na komplicirane povijesne i kulturne veze španjolske i centralne Amerike, povratni efekt otvaranja restorana velikog meksičkog chefa u srcu Madrida, u povijesnoj četvrti Lavapies koja se ubrzano gentrificira i od imigrantskog središta pretvara u hipsterski centar grada, nosi dodatni zanimljivi moment.
Međutim, Jerónimo, prvi Olverin europski restoran otvoren u centru Madrida prije 11 mjeseci, zaista je gastronomski bezvrijedan. Konceptualno govoreći, riječ je o the best of izboru tradicijskih meksičkih jela bez puno pomaka. Što bi moglo proći da je kuhanje dobro i da su sastojci vrhunski. Ali nisu.
Lignje Vera Cruz spadaju među najgora jela koja smo probali u bilo kojem restoranu bilo kojeg svjetski poznatog chefa. Vera Cruz je stari meksički recept za ribe, lignje i rakove: riječ je o salsi od rajčica, maslina i kapara. U Meksiku i u New Yorku pojeli smo barem desetak jela s oznakom Vera Cruz. Jerónimove lignje veracruzane sinoć su bile grozne prije svega zbog samih lignji, gumastih i žilavih, koje su ostavljale dojam kao da su predugo vremena provele u zamrzivaču. Umak je pak bio nedopustivo vodenast. Jedino su izvrsni, lagano spaljeni kapari ostavljali dojam kao da jedete u pristojnom restoranu. Mole sa spaljenim patlidžanom bio je, pak, uništen potpuno vodenastim, termički loše obrađenim patlidžanom. Jelo od sporo pečene iberico svinjetine s umakom od achiotea i xnipecom (jukatanskom salsom od ljubičastog luka, habanera i gorke naranče koja nije bila ljuta) bilo je indiferentno, ni loše ni dobro, ni karakterno.
Guacamole i tortilje jedine su stvari koje smo sinoć probali dostojne Olverine reputacije. Vinska karta neinspirativna je i donekle korporacijska, s ponešto prirodnih vina koja bi trebala razbijati dominaciju velikih brendova. Margarite su odlične, premda margarita s habanerom zapravo nije bila ljuta.
Jerónimo, luksuzno i ukusno uređeni veliki prostor u chic hotelu Edition, jednom od najvažnjih hotela otvorenih u Madridu zadnjih godina, doima se kao tipičan primjer restorana kojem slavni chef posuđuje ime za dobar novac i zatim zaboravlja na cijeli projekt. Večer su nam spasili kokteli u fenomenalnom Editionovom Lobby Baru punom glamurozne madridske mladeži.
HRANA -3/5 VINA -3/5 KOKTELI 4/5 SERVIS -4/5 AMBIJENT 5/5
