El Greco izgleda kao one simpatične zalogajnice na kakve na grčkoj obali nalijećete na svakom koraku. Šarene keramičke pločice na podu, bijeli drveni stolovi, plave škure, puno papričica, limene kutije s grčkim maslinovim uljima i brda mesa koja se sporo okreću na vertikalnim roštiljima. Zbog niza okolnosti, poput masovnih turističkih putovanja u Grčku ili gradske povijesti ulične hrane i sl, Zagrepčani vole gyros i vjeruju da znaju što je dobar gyros. Kad smo prije nekoliko tjedana objavili najavu da se u Zagrebu otvara grčki gyros lokal, članak je rušio rekorde u čitanosti i aktivnosti. Gyros je odavno izborio status koji tacos tek pokušavaju izboriti. Kao svepristuna ulična hrana, u raznim je dijelovima svijeta mutirao u različite varijante, Amerikanci ga vole peći od janjetine i govedine, Hrvati najviše vole pileći, Grci preferiraju svinjski.
El Greco, koji je u Tkalčićevoj ulici otvorio jedan Grk, reklamira se autentičnim grčkim gyrosom. I u tome je dosta korektan. Prodaje pileći i svinjski gyros, u porcijama ili u sendviču s pitta kruhom. U utorak smo naručili svinjski gyros u porciji i sendviču i klasičnu grčku salatu. Nije nam jasno zašto se neki gosti žale na premale porcije, je smo za 44 kune dobili zaista solidnu količinu mesa, izdašnu porciju tzatzikija, krumpira više nego što smo mogli pojeseti, jedino je povrća bilo premalo, tri komadića rajčice i previše luka, bez ičega drugog. Povrće nije bilo aromatizirano travama ni maslinovim uljem, doslovno je bačeno na bijeli poslužavnih na kojima u El Grecu poslužuju gyros. Pileći gyros prodaje se po istoj cijeni kao svinjski, a salate za 40-tak kuna, s puno povrća i velikim blokovima fete.
Meso je bilo pečeno korektno, gyros je stigao tanko narezan, pečen od pozicija svinjetine dovoljno prošaranima masnoćom (ponegdje i previše ali to nije smetalo), sočan, sa hrskavim tamnim zapečenim rubovima. Pitta kruh je bio izvrstan, prozračan, mekan, sa suhom, malo hrapavom površinom posutom s malo paprike. Dodatni autentični detalj je što u gyros sendvič u pitta kruh s mesom stave i dosta prženog krumpira, baš kako to vole Grci i tzatziki je osvježavajuć, kiselo-slan i s dominantnim okusom svježih krastavaca a ne češnjaka, kako to nažalost prečesto slučaj sa tzatzikijem u hrvatskim lokalima. To su sve dobre strane gyrosa u El Grecu.
Problem je, međutim, što to sve skupa ni izbliza nema one jednostavne a raskošne, slasne okuse kakve pamtimo i prepričavamo s putovanja u Grčku. Meso kao da nije dovoljno marinirano i nedostaje mu onaj tamni roštiljski dimljeni okus na rubovima, krumpir je mediokritet iz friteze, a povrće iz supermarketa. Povrće je bilo svježe, ali drže ga unaprijed narezano u velikim metalnim kontejnerima pa svježina ovisi o tome kakav je dnevni obrtaj u lokalu i kada ste došli na gyros. Mi smo bili oko jedan, kad se El Greco počeo naglo puniti. Nismo vidjeli nijedno grčko ni hrvatsko dobro maslinovo ulje osim kao dekoraciju na policama, a izbor pića je naprosto tragičan: gazirani sokovi, jedan ledeni čaj i Pan pivo. Točka.
El Greco je, dakle, korektan grčki fast food koji može poslužiti za povremeno brzo, lagano jelo s nogu koje nije preskupo, ako možete jesti bez pića. Strateški izvrsno smješten, u Tkalčićevoj ulici gdje se u zadnje vrijeme okuplja većina zagrebačkih etničkih turističkih fast foodova, El Greco u toj konkurenciji čak i može odskočiti. Ali u stvarnoj gradskoj konkurenciji neformalnih mjesta za brze ručkove poput Ginger sushija, Ducka, svog susjeda Sri Lankan Curry Bowla pa čak i Umamija, neće imati puno šanse ako se ne pobrine za pića i digne kvalitetu namirnica, čak i ako bude morao dizati cijene. Primjeri najpopularnijih street food lokala pokazali su da Zagrepčani spremno plaćaju više za poštenu i dobru hranu.
EL GRECO
Tkalčićeva 30, Zagreb
HRANA -3/5 POSLUGA +3/5 AMBIJENT +3/5 PIĆA 0/5
