Kad se prije dvije godine otvorio, zagrebački El Toro imao je sasvim amatersku vinsku listu, s puno loših vina, s po pet etiketa iste sorte, s groznim pjenušcima i nepotrebno luksuznim buteljkama. Danas, pak, El Toro ima razumnu, komercijalnu vinsku kartu s tek tri ili četiri upitne etikete, i s jednim od najpametnijih sustava cijena za vina koja se toče na čaše.
Naime, sva hrvatska vina koja se u El Toru toče na čaše, koštaju između 26 i 32 kune, uključujući i zaista vrhunska i šampionska vina poput Korlat Syraha, Pošipa Nerice (kojeg trenutno nema jer je rasprodan) ili Galićeva Sauvignona.
E sada, El Toro je luksuzno uređeni restoran koji, među ostalim, drži 45 dana odležane steakove. A čitav niz zagrebačkih restorana s puno manje ambicioznom hranom i skromnijim uređenjem ista ova vina prodaju po znatno višim cijenama. El Torovi vlasnici i menadžeri shvatili su da se cijene vina ne formiraju isključivo po marži unaprijed unesenoj u Excel tablice, nego po realnom profitu koji nužno zavisi od prometa.
Uostalom, zbog velikog prometa El Toro i jedan od svojih najvažnijih proizvoda, tacose, prodaje po street food cijeni od 45 do 55 kuna. Što je rezultat inteligentne politike cijena u El Toru? Restoran koji je prije zjapio prazan za ručak (osim subotom) danas je bio ugodno popunjen, i to s puno žena. A žene su često najbolji gosti. Mi smo naručili black angus ribeye s crnom rižom i flatbradom, i par čaša syraha. Meso je bilo dobro, riža odlična a flatbread neodoljiv.
