El Toro, veliki latinoamerički gastrotainment restoran u Šubićevoj ulici otvoren je prije otprilike dva mjeseca. Dosad smo u El Toru jeli četiri puta. Posljednji put jučer, u četvrtak 27. travnja, kad su atraktivni barski stolovi na donjoj etaži oko pola dva popodne bili solidno ispunjeni. Što je i normalno s obzirom na pametan El Torov kulinarski koncept. Taj restoran nudi tipične južnoameričke formate koji su se baš svugdje u svijetu pokazali komercijalnima. U El Toru možete birati između nachosa s vrhnjem i salsom od rajčice (što automatski naručujemo čim sjednemo), pa tacosa, cevichea i tiraditam do brancina u bananinom lišću i nekoliko steakova. Nachosi se pripremaju u restoranu. Nije, dakle, riječ o kupovnom kukuruznom čipsu. Nachosi dolaze na stol u nekoliko verzija, uključujući jednu od batata i prilično su zarazni.
Tacosi su jednostavni i uglavnom okej. U porcijji dolaze dva tacosa, a koštaju 45 kuna. Sa cevicheom od brancina nismo imali puno sreće jer ga je ubio preteški i pregusti umak, dok je dimljena pastrva s guacamoleom uglavnom odlična; guacamole smo naručili tri puta i sva je tri puta bio uzorno svjež, jedino što mu je jučer nedostajalo limete (a ne bi bilo loše ni da su ga posuli svježim korijanderom).
Brancin u banani bio je sočan i vrlo precizno pečen, no ostavio je jednu malu nedoumicu. Unatrag dvadesetak godina pojeli smo valjda desetine riba pečenih u bananinom lišću. Riječ je o omiljenoj južnoameričkoj i azijskoj kulinarskoj tehnici. I uvijek je to lišće ostajalo bar malo zeleno i vlažno. Jučer smo, međutim, dobili brancina u urednom složenom žutosmeđem zamotuljku, bez imalo tragova zelene boje i vlažnosti. Pretpostavljamo da je paketić s brancinom proveo vrlo kratko vrijeme na vrlo visokoj temperaturi.
Kad smo prvi put jeli u El Toru, naručili smo odležani flank steak koji je bio sočan, moćan i optimalno pečen, premda nažalost poslužen na hladnom tanjuru. U zadnja dva tjedna flank steaka u restoranu nema, pa se može birati između klasičnog bifteka i odležanog velikog ribeyea. Jučerašnji je biftek bio sasvim korektan. Šteta je što uz meso automatski ne donose ljute umake, koji djeluju prilično živahno i donekle autetnično.
Hrana u El Toru po svojoj je naravi ugodna i zabavna, a k tome i financijski vrlo prihvatljiva, ako se zadržite na jelima poput tacosa. Međutim, nedostaje joj malo više elaboracije i pokušaja izvlačenja čistih i jakih okusa (osim u slučau guacamolea), da bi bila zaista raspjevana i hedonistička. Vinska lista sastavljena je prilično zbunjeno, no cijene su zaista niske: većina buteljki koje u maloprodaji koštaju od 80 do 150 kuna, u El Toru stoje između 200 i 250 kuna. Kratka lista pjenušavih vina katastrofalna je i neupotrebljiva, dok se među pivima ističe jedino izvrsni Affligem.
Posluga varira od jako dobre do pomalo amaterske,zavisno o danu. Jučerašnji konobar, primjerice, uopće nije znao što je Affligem, kad smo naručili to sjajno opatijsko pivo, dok ljubazna konobarica nije prepoznala vrlo jaki TCA na čepu Benvenutijeva terana nego nam je, dapače, prvo rekla kako je čep u redu. El Toro ima potencijal da postane ozbiljno dobar restoran, ali na baš svim njegovim segmentima osim zaista sjanog uređenja, treba još puno, puno i puno raditi.
EL TORO
Fra Filipa Grabovca 1(na uglu sa Šubićevom), Zagreb
HRANA +3/5 AMBIJENT +4/5<
sve kreditne kartice
