Prepoznat ćete ih po najslađem izlogu u gradu. Iznad plavih vrata je natpis Gajbica i slogan “We’ll make you go bananas”. U prozoru s kariranim zavjesama, obično netko sjedi, ispred prozora na štokrlicama oko minijaturnog stolića često je okupljena vesela ekipa koja nešto živo raspravlja. Gajbica je restoran s pet stolova, jednom špajzom i velikom crnom pločom. Kad uđete, morate otići do špajze pročitati na ploči što se toga dana jede, jer jede se čega je svježeg bilo na Dolcu a može stati u 20-tak kuna koliko tamo sve košta. Ili možete pitati dražesne vlasnike, prijatelje Marija i Miju. Može vam se dogoditi da pola stvari nema jer su se prodale a oni sve rade dnevno, ali dobru juhu, omlet i salatu uvijek možete dobiti. “Sutra ozbiljno pojačavam nabavu”, rekao nam je Mario, jer smo došli baš na dan kad je Gajbica nakon mjesec dana rada prvi put eksplodirala, svaki šaroliki stolac bio je zauzet i ljudi su stalno ulazili.
[metaslider id=77]
Prošli smo milijun sličnih “health food” i “vegan-vege-makrobio” lokala koje su vodili entuzijasti takve hrane i propali su čim bi se suočili sa stvarnošću ugostiteljskog posla u Hrvatskoj. Mario i Mia nemaju nekog iskustva u vođenju restorana, Mario je budući odvjetnik, ali godinu dana su istraživali što u Zagrebu nedostaje ljudima koji jedu vani. Svakome je barem jednom tjedno dosta hamburgera, peciva, street fooda i jela iz stiropora i treba nešto jednostavno i toplo, na nekom prijateljskom mjestu. Gajbica je na jednom od najprometnijih mjesta u gradu, okružena uredima, prodaju hranu za van i najavljuju da će uskoro uvesti dostavu.
U Gajbici vas ništa ne opterećuje, imate osjećaj da vas vole i možete se lako sprijateljiti s ljudima ili se samo zavući unutra i uživati u miru, sve mogućnosti su otvorene. U ponudi su uvijek tri juhe koje se mijenjaju ovisno o sezoni i ponudi na tržnici, zatim tri salate – s piletinom, tunom i veggie, fritaje u nekoliko veličina za koje sami možete birati dodatke, hladno prešani sokovi od cikle, blitve, agruma, đumbira i ostalog voća i povrća koje dobijete svježe, rashlađene i vraćaju u život. Za desert rade raw kolače (bez jaja i šećera, s oraščićima, medom, agavinom i sirupom i sl.). Tvrde da sve sastojke kupuju od OPG-a i ozbiljno shvaćaju začine.
Za naš ručak izabrali smo od onoga što je još bilo ostalo na taj povijesni dan kad je Gajbica doživjela svoju prvu gužvu. Juha od rajčice s krutonima od crnog kruha stigla je posuta sjemenkama i sušenim lukom i bila je stvarno dobra, smazali smo je s užitkom. Dobra je bila i salata od piletine marinirane u klementinama i začinima za curry. Salata od tune bila je malo dosadnjikava i dresing je bio pretežak, ali penne su bile školski kuhane a svo povrće hrskavo i svježe. Kod salata u Gajbici dobro je što su normalne, ne trpaju tonu bezokusnog lišća u zdjele da biste imali dojam kako ste puno dobili za malo para, koriste desetak vrsta lisnatog i drugog povrća. Na stolovima imaju odlično bučino ulje, jedno od onih vrućih starinskih maslinovih ulja koje nije bogznašto i aceto koji je bezveze, ali restoran je tek počeo raditi i vjerojatno će još dorađivati puno stvari.
Cijene su pobjedničke, barem za goste, dva cijela ručka i sokove platili smo stotinjak kuna za dvoje. Bilo bi dobro i da uvedu neku ponudu pića, mnogi bi gosti s fritajom ili salatom rado popili čašu vina ili dobro pivo. Nekako nam se nakon ovog ručka čini da će, pokaže li se njihov koncept uspješnim, vlasnici sigurno poboljšavati detalje u restoranu. Uostalom osim detalja u Gajbici i ne treba ništa puno dirati.
Gajbica
Vlaška 7, Zagreb
Ocjena -3/5
samo gotovina
Kako su recenzenti vodiča The Truffle ocijenili Gajbicu, možete pogledati OVDJE
