Lovranski Ganeum danas je bio više nego prepun. Više nego prepun znači da je cijelu blagovaonicu zauzelo društvo koje je slavilo prvu pričest, dok se mala natkrivena terasa napunila do pola dva. Pa je jedan par ručao na nenatkrivenoj terasi, po kiši, ispod ne osobito guste krošnje. Kiša, srećom, nije trajala dulje od dvadesetak minuta.
Otkako se otvorio 22. ožujka 2019, točno godinu dana prije zagrebačkog Velikog potresa, Ganeum je postao autentična kvarnerska gastronomska senzacija. Ljudi putuju iz svih dijelova Hrvatske da bi jeli u bistrou chefa Roberta Benzije, bivšeg ribara koji nije imao sreće u prekomercijaliziranom sustavu Vile Ariston, ali se u svom naizgled skromnom lokalu prometnuo u rastuću zvijezdu hrvatske gastronomije.
“Ne zanimaju me komplicirane tehnike ni preluksuzna hrana. Svaki dan idem na tržnicu i kuham jednostavna jela od što svježijih sastojaka,” pričao nam je Benzia u subotu popodne dok smo uz Drappier Blanc de Blancs filozofirali o raznim smjerovima suvremene gastronomije. U nedjelju smo se uvjerili da čovjek govori istinu.
Naš je degustacijski meni počeo jednostavnom, vrlo mineralnom kamenicom uz koju smo pili Drappier. Zatim su nam donijeli jelo dana: male, gotovo žive skuše servirane na mariniranoj kapuli s grožđicama i kaparima. Slano slatka kombinacija masne ribe, mekog bogatog luka i sočnih grožđica, bila je zaista izvrsna.
Fažoleti sa sirovom pataračom i hrskavim crvenim rotkvicama nisu bili bitno manje ukusni, dok su poširani škampi servirani cijeli s očišćenim repovima (to je kunst) bili očekivano izvrsni. Intenzivni umak od amula dodatno je raspjevao škampe. Naposljetku, steak od gofa sa skoro perfektno hrskavom kožom izgubio je utrku sa svojom podlogom: prefinim krumpirom s broskvom i veoma intenzivnim ružmarinom. Među desertima najviše nam se svidjela izvana tvrda a iznutra kremasta ping pong loptica od skute. Vinska je lista uzbudljiva: popili smo buteljku Grka Križ iz 2018. Radi se o možda najboljem dalmatinskom bijelom vinu, koje je jako teško nabaviti.
E sada, najlakše je zaključiti kako je Benzia ekscentrično talentiran i kako, eto, bar pola hrvatskih restoranskih gostiju obožava njegovo kuhanje pa je Ganeum stalno pun. No, malo dublje govoreći, ne radi se o tome. Ganeum je dobar i važan zato što postavlja nove standarde.
Prije desetak ili malo više godina Tramerka je definirala kvarnersku bistronomiju. Robert Benzia u Ganeumu redefinira kvarnersku bistronomiju tako što u nju uvodi precizno, visokoprofesionalno kuhanje i optimalno korištenje realno isplativih svježihsastojaka. Ganeum je nova vrsta hrvatskog bistroa, koja kvalitetom sastojaka i kuhanja pleše na rubu fine dininga, ali cijenama i jednostavnošću ostaje duboko u bistronomiji.
Ganeum bi, ako izdrži barem pet godina u sadašnjoj velikoj formi, mogao postati jedan od najvažnijih kvarnerskih i jadranskih restorana. Dva degustacijska jelovnika, buteljku Križa, četiri čaše Drappiera i još dvije čaše Fakina platili smo oko 1250 kuna.
