Idrija je lijepo mjesto pomalo izgubljeno u prostoru i vremenu. Idrija, okružena rudnicima žive, leži na živahnoj rijeci Idrijici na otprilike pola puta između Hiše Franko i Ljubljane. Vozite li se prema Hiši Franko, normalno je da nećete gubiti vrijeme na mali gradić usred serpentina na najgoroj cesti na svijetu, koja vodi do najboljeg slovenskog restorana.
Idrijina relativna geografska zabačenost vjerojatno je jedan od razloga zbog kojih u Idriji ne postoji ni minimalna gastronomska scena, uz iznimku Kendova dvorca, koji je ušao u Relais et Chateaux i velike obiteljske Gostilne Mlinar.
Mlinar je jednostavno uređena gostionica specijalizirana za idrijske žlikrofe, jedini proizvod koji Idriju stavlja na kulinarski kartu Slovenije. Žlikrofi su punjeno tijesto donekle slično raviolima, a Mlinar nudi desetak varijanti, od žlikrofa s vrganjima, preko žlikrofa s kozlićem, pa žlikrofa sa škampima, do klasičnih žlikrofa s čvarcima.
Osim žlikrofa, Mlinar priprema i puno vrlo sezonske i lokalne hrane, što nam je uljepšalo subotnju večer. Večeru u Mlinaru počeli smo supersvježim i hiperaromatičnim carpacciom od vrganja i lisičarki. Prije nego je servirao carpaccio, vlasnik nam je pokazao cijele gljive koje su bile u savršenom, izložbenom stanju.
Nastavili smo sa žlikrofima s tri umaka, od vrganja, kozlića i čvaraka i velikom pastrvom, za koju je vlasnik tvrdio da je ulovljena u obližnjoj rijeci.
Ne razumijemo se dovoljno u pastrve da bismo uopće pokušali tvrditi radi li se o uzgojenoj ili divljoj ribi, ali Mlinarova pastrva s grilla bila je delikatna u okusu i čvrsta u teksturi.
Zanimljivo je da su nam u Mlinaru prvo ponudili divlju oradu, koja je puno skuplja od pastrve, da bi lar sekundi kasnije rekli kako, eto u kuhinji imaju pastrve iz jutošnjeg ulova. Pa su nam, na vlastitu inicijativu, prodali jeftiniju ribu umjesto skuplje. .
Za kraj smo još naručili nešto lokalnih sireva: osobito nam se svidio opori polutvrdi sir od koza koje do zime padu na oko tisuću metara nadmorske visine.
Ovu ogromnu količinu hrane, i buteljku najskupljeg bijelog vina na listi, Batičeva Angela, platili smo točno 98 eura, što je sjajna vrijednost za novac.
Srdačni vlasnik koji perfektno govori hrvatski, na svoj nam je račun natočio par čaša neke svježe rebule iz Goriških brda. Mlinar u Idriji nije gastro. Mlinar je, naprosto, poštena lokalna gostionica, s vrlo korektnom hranom po široko prihvatljivim cijenama.
