Pažljivo zbrajajte. Večera u Ruju počela je couvertom koji se sastojao od pršuta, vratine i malih maslina. Za predjela smo naručili skutu s pestom od sezama i crvenim radičem u tempuri, salatu od maslačka s dugo pečenom svinjskom potrbušnicom i tartar biftek. Zatim smo još pojeli kućne njoke u umaku od blagog mladog sira i radiča s crumbleom od neke lokalne, vrlo snažne kobasice, pa onda pečene blage kobasice s divljim grahom i sjajnu pitu od buče i jabuka sa sladoledom od buče i đumbira.
Popili smo par čaša lokalnih pjenušaca i buteljku bijelog Brandulina, sve cjenjenijeg vina Borisa Kristančiča iz Goriških brda. Sve je to, uz kavu i dvije boce mineralne, koštalo točno 78 eura. Dakle, oko 600 kuna.
Zadnjih nekoliko godina nismo platili manje novca za bolje kuhanje i zaista vrhunsko vino. Ruj, slovenska gostionica koju vodi gospodin Peter Patajac, a koju nam je preporučio pametni i zabavni porko-ihtio-vegetarijanac, šef Gustafa Edi Maružin, uspješno se bavi elaboriranom seljačkom kuhinjom. Svako jelo u Ruju skuhano je kao da je riječ o ambicioznoj, modernoj kreativnoj kuhinji, a opet, namjerno i nepogrešivo, zadržava svoj seljački štih: rustikalnost kobasica u glavnim jelima dobila je poseban twist preciznom i maštovitom uporabom začina, dok je tempura od radiča nevjerojatno podigla klasičnu, lijepo prezentiranu skutu.
Tartar biftek dobio je lokalni štih zahvaljujući gustom crnom odležanom octu od domaćih jabuka: vlasnik nas je uvjeravao da su mu potrebne gotovo dvije tone jabuka za 150 litara te izvanredno aromatične tekućine konzistencije prastarog balsamica. Atmosfera je izrazito topla i neformalna. Stolovi su raspoređeni po sobama u staroj seoskoj kući, ukrašenima veselim dječjim crtežima. Formalnog menija i vinske karte nema. Kad smo došli u restoran, ljubazni vlasnik zamolio nas je da pričekamo dok kuhari ne završe ručak, šest ljudi sjedilo je u maloj sobi odmah kraj našeg stola.
Vina koja smo pili jednako su nas razveselila. Bijeli Brandulin je, pak, sjajni orange iz Dobrova – bogat, gust, ekspresivan ali i neobično elegantan za svoj žanr. Ruj, dakle, nije nikakva krčma gdje se za malo novca dijeli puno bilo kakve hrane i vina. Naprotiv, Ruj je restoran s ambicioznim, preciznim i vrlo lokalnim, kraškim kuhanjem, koji je značajno jeftiniji od drugorazrednih zagrebačkih gostionica. Jedini je Rujev problem što ga nije posve lako pronaći. Prvo morate doći do Sežane, pa na izlazu iz mjesta skrenuti za Vrhovlje, pa se nekoliko minuta voziti kroz šumu do sela Dol pri Vogljah. Na početku sela s desne strane, zapravo usred ničega i gdje mobiteli uglavnom ne rade, nalazi se Ruj, restoran koji nam je uljepšao večer i kojem ćemo se sigurno vraćati.
RUJ
Dol pri Vogljah 16, Dutovlje, Slovenija
HRANA 4/5 AMBIJENT 3/5 POSLUGA 3/5
sve kreditne kartice
