Kukci su ne baš lijepo mjesto kraj Poreča. Marina je gostionica smještena u obiteljskoj kući okruženoj velikom trafostanicom i odlagalištem za kamp kućice. Manje idiličan i romantičan ugođaj teško je zamisliti bilo gdje u Istri. No, Marina ima jednu stratešku prednost: neobično je jeftina i za istarske, ne samo za zagrebačke kriterije.
Primjerice, biftek kao najskuplje pojedinačno jelo, košta 115 kuna, što je cijena na razini zagrebačkih roštiljarni. Porcija dagnji stoji, pak, 35 kuna, što spada među najniže cijene koje smo vidjeli za dugo vremena. Kilogram najskuplje ribe, kovača i škrpine, prodaje se za 350 kuna, što je osamdeset do sto kuna skuplje od cijene tih riba na tržnicama (i 100 do 200 kuna jeftinije od cijene tih riba u zagrebačkim restoranima), dok druge bijele ribe koštaju oko 250 kuna za kilograma: takve smo cijene u Zagrebu viđali prije nekih desetak godina. Marinu nam je preporučio jedan vinar s Vinistre, uz napomenu da ondje valja jesti samo ribu s gradela, te da im nipošto ne treba dopustiti da bilo što ozbiljnije kuhaju. Pa smo tako naručili dondole i kunjke s roštilja koje su bile, i jedne i druge, zaista prvorazredne, te dva veća šaraga s kuhanom blitvom.
Riba je zaista bila jako dobro pečena, čvrstog i sočnog mesa i hrskave kože, a povrće slatko. Ovaj brzi i ultrazdravi ručak, koji su nam donieli jako ljubazni konobari, skupa s buteljkom Benevenutijeve malvazije i bocom vode platili smo oko 500 kuna, što je za obilan objed od svježe bijele ribe i školjki uistinu prilično jeftino.
A da smo primjerice, jeli samo dvije porcije dagnji i popili par čaša otvorenog vina ili pokoje pivo, račun ne bio mogao biti veći od 150 kuna. Što je jeftinije nego ručak za dvoje u bilo kojoj od boljih zagrebačkih pizzeria. Marina u Kukcima nije, dakle, lijepo mjesto niti ima veze s gastrom. Ali , pruža izvrsnu vrijednost za novac, za jednostavnu i svježu hranu.
