Gourmet bar Basta počeo je raditi ujesen 2015. u Varšavskoj ulici u Zagrebu. Odmah kraj Kina Europa, u ugodnoj mješavini industrijskog i rustikalnog ambijenta, u prizemlju je kafić a na katu restoran-pizzerija Basta, koji je javnosti predstavljen kao prva autentična napuljska pizzerija u centru grada. Pažnju na ulazu u pizzeriju privlače velika polica s vinima na vrhu stubišta i obvezni korpulentni pizzaiolo ispred otvorene kamene peći na drva. Italija je napuljsku pizzu kandidirala za UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.
Napolitanci svoju tradiciju shvaćaju smrtno ozbiljno, od purista koji tvrde da su prave samo Margherita i Marinara nadalje, definicija napolitanske pizze precizna je od vrste brašna i procedure miješenja, do porijekla San Marzano rajčice i vrsta mozzarelle koje se smiju koristiti. Ono što definira napolitansku pizzu je jako tanko tijesto koje pečenjem na visokim temperaturama u peći na drva postaje hrskavo i dobiva onaj fenomenalni okus, zlatnu koricu i karbonizirane točke na rubovima.
U Basti smo s dugačke liste pizza naručili onu s bresaolom i rikulom. Dobili smo potpuno istu pizzu kakva se u Zagrebu radila u prvim pizzerijama krajem 80-tih: jastučasto meko tijesto s debelim rubovima, tanje u sredini. Bresaola je bila dobra i nije se uništila toplinom pizze, rikula je bila živa i svježa, umak od pelata dobro je rezao mozzarellu a tanki dio tijesta u sredini ostalo je čvrst. Ništa se od okusa na pizzi nije posebno isticalo. Bila je sočna, utješna i zasitna i to je sve.
Dobra je stvar da je pizza u Basti manja od onih kakve obično prodaju u našim pizzerijama i možete pojesti cijelu bez problema. Ono što je zbunjujuće je zašto se Basta svugdje opisuje kao hard core napuljska pizzerija s hrskavim pizzama i autentičnim okusima kakve domaća publika još nije probala, kad je biznis s pizzerijama u Zagrebu počeo baš s takvim mekanim, krušastim pizzama općenitog okusa i maltretirao nas s njima sve dok ekipa iz Karijole nije odlučila promijeniti standarde i naučila kako ispeći pizzu da dobiva onaj pravi, umami okus i s tijestom koje ističe okuse sastojaka dajući svakoj pizzi zaseban, prepoznatljiv karakter koji i očekujemo kad biramo između različitih vrsta.
Puno je pizzerija i restorana slijedilo ili pokušavalo slijediti Karijolu u potrazi za autentičnijim sastojcima, zanimljivijim dodacima i mastorskijem pečenju pizza. Zbog mjesta kao što su Karijola i Duksa, davno zatvoreni Hugo, Mundoaka s onim čudom od sicilijanske pizze s burratom i lardom od pata negre, O’Hare u koju se mnogi kunu…zbog takvih mjesta ljudi u Zagrebu znaju što je dobra, a i autentična pizza i ne može im se baš svašta prodati.
Sjediti u Basti je ugodno, imaju veliki centralni stol s barskim stolicama, s gotovo svakog mjesta vidi se plamen u peći, kao i većina pizzerija imaju problem ventilacije i svako malo vas zapahne miris sira, luka, vlasca, ovisno o tome koje pizze šalju iz kuhinje. Uz pribor za jelo i začine, na stolovima su loš balsamico i loše maslinovo ulje, a za našim nas je kad smo sjeli dočekala nečija upotrijebljena čačkalica.
Vinska lista je konvencionalna, s nekoliko vrhunskih iznimki poput Boškinca i Moreauova Chablisa. Basta osim izbora 17 pizza ima i napolitanske pagnuttielle (pizza sendviče), izbor sireva, pršuta i salama, tri vrste focaccie. Cijene su razumne, iste kao u ostalim boljim pizzerijama.
GOURMET BAR BASTA
Varšavska 5, Zagreb
OCJENA +2/5
Visa, Mastercard, Diners
