Corrado Pellizzer osnovao je Giannino 1982. godine. Giannino je bio prvi gastronomski restoran u Rovinju. U Gianninu smo prvi put jeli u ljeto 1985. godine. Fascinirali su nas ovali s golemim hlapovima i jastozima, a pasta sa škampima na buzaru činila nam se nebeski ukusnom.
Od tada smo u Gianninu večerali barem dvadesetak puta. Gospodin Pellizzer, najvažniji rovinjski restorater, u međuvremenu je stvorio mali lokalni restoranski imperij, koji uz Giannino obuhvaća Puntulinu, Rio i El Bugadur.
Corrado Pellizzer umro je u studenom 2020. godine, nekoliko dana pošto smo ga zadnji put sreli u šetnji na rovinjskoj rivi. Poslije njegove smrti do sinoć nismo bili u Gianninu. U subotu navečer Giannino je bio prilično popunjen; dosta je ljudi sjedilo i na terasi smještenoj među starim rovinjskim kućama. Nama je ipak bilo prehladno za terasu, pa smo sjeli u glavnu blagovaonicu, među puno veselih i glasnih ljudi.
Naručili smo, naravno, buzaru od škampa s tagliatellama, koja je bila jednako ukusna kao u 80-tima; škampi su bili jako veliki, čvrsti i slatki. Prije škampa i pljukanaca s finim, sirovim brancinom koji se tek malo skuhao na toplini tjestenine, probali smo izvrsne debele kamenice u tempuri, s majonezom sa sojinim umakom, i još bolje rezance od sirovih lignji.
Vinska karta uvjerljivo je najbolja od osnivanja do danas, s dvije stranice prirodnih vina i korektnom listom šampanjaca; prije desetak godina Giannino je uglavnom držao mlade malvazije. Giannino se modernizirao u dobrom smjeru, zadržavajući svoje važne tradicionalne značajke. Giannino je i poslije više od četrdeset godina u sjajnoj formi.
