Izakaya se u mnogočemu razlikuje od svog prethodnika Timea. Primjerice, buteljka odličnog albarina Martin Codax košta 250 kuna. U Timeu bi koštala između 350 i 400 kuna. Međutim, najam prostora za Time u Petrinjskoj koštao je devet tisuća eura plus PDV, a novi je vlasnik te zgrade oštećene potresom tražio još više novca.
Najam u Selskoj vjerojatno je bitno jeftiniji. Pa zato i nigiri s veoma dobrom masnom tunom košta 28 kuna, a ne uobičajenih 40 do 45. A poke s tunom i dalje se drži ispod stotke, iako je porcija jako velika. Izakaya u Selskoj prvi je zagrebački restoran koji je zadržao cijene kvartovskog lokala, uz hranu i vino dostojnu jako dobrih mjesta u centru grada. .
Izakaya je ustvari idealnotipski model za ambicioznije zagrebačke susjedske restorane, fenomen koji nismo poznavali prije 2019. godine. Danas smo u Izakayi jeli samo sushi, jer nam je bilo prevruće za bilo što drugo. Nigiri s masnom tunom jedan je od najboljih u Hrvatskoj, odmah iza Tekke, a rolica s tunom i avokadom doima se, u usporedbi s većinom takvih rolica u drugim zagrebačkim sushi barovima, kao burger u Burgeraju u usporedbi sa Submarineom i sličnim mjestima.
Kokteli u Izakayi koje potpisuje renomirani barmen Marino Karinja karakterni su i uzbudljivi. Osobito nam se svidjela Geisha, s pjenom od bjelanjka, tonkom i ružičastim paprom.
Jako dobar ručak u Izakayi, uz butelju Martina Codaxa i dva koktela, platili smo 652 kune za dvoje. Što znači da je Izakaya uspjela pronaći onu kompliciranu restoransku g točku koja ujedinjuje dobru hranu, atraktivan ambijent i široko prihvatljive cijene.
