Danas oko podneva neki visoki gospodin unosio je nove cijene u Onsemijev kompjutor. Nekoliko minuta ranije objašnjavao je što treba promijeniti u interijeru, pa je odnio pano s reklamama za jelo ispred restorana. Čovjek se ponasao kao zabrinuti novi vlasnik ili upravitelj. A razloga za zabrinutost je previše.
Kad se Onsemi prije dvije ili tri godine otvorio, bio je najavljen kao raskošni gastronomski restoran. Nekoliko smo puta ondje jeli; hrana je zaista bila dobra i autentična, ali je sve ostalo bilo katastrofalno, od posluge, preko sve slabijeg izbora pića, do tužnog ugođaja napuštenog lokala.
Aktualni je meni kraći i jednostavniji od prethodnog, a u njega je umetnuta plastificirana stranica s posebnom ponudom. Posebnu ponudu čine jela od 30 do 50 kuna, među kojima se ističe katsu. Katsu je japanska pohana piletina. Po posebnoj je ponudi cijena jasno da je Onsemi odlučio postati zalogajnica. Mi smo pak naručili s glavnog menija. Bulgogi rolice, za 20 kuna, bile su pune svježeg povrća, kroz koje se nažalost uspio probiti onaj neugodni, iritantni tek starog pečenog mesa. Zatim smo dobili lijepo prezentirani bibimpab, koji košta nekih 70-tak kuna: na rižu su bile posložene gljive, povrće, mljeveno meso i sirovi žumanjak, koji se u dodiru s toplom rižom počeo pretvarati u fini umak. I sve bi to bilo super, da mljeveno meso nije bilo jednako staro i još pljesnivijeg okusa od pečenog mesa u Bulgogiju.
Restoran koji koristi prastaro, ustajalo meso nema nikakve šanse da preživi. Najbolji dio našeg ručka bio je, zapravo, couvert, zbog izvrsnih mahuna u čiliju i vrlo autentičnog kimchija. Onsemijev izbor pića svodi se na piva Zagrebačke pivovare. Šteta je što se Onsemi tako brzo urušio: hrana je svojedobno bila zaista vrlo, vrlo dobra.
ONSEMI
Kneza Mislava 1, Zagreb