Svi i svugdje žele jesti talijansku hranu, a zapravo nemaju gdje. Autentična talijanska hrana, južnotirolska, sjeverna, lombardijska, toskanska, rimska ili južna, apsolutni je raritet. Ono što najčešće jedemo pod egidom talijanske kuhinje jednako je neautentično i vesternizirano kao i spring rollsi ili kalifornijski sushi.
Carpaccio u Teslinoj najuspješniji je talijanski restoran u Zagrebu, od samog datuma otvaranja u prosincu 2010. godine, pa do danas. Dapače, Carpaccio je iz godine u godinu uspješniji i popularniji, pa ondje sve rjeđe jedemo jer nam se naprosto ne da gurati. Za ovaj se Badnjak, primjerice, u Carpaccio iza podneva baš fizički nije dalo ući.
Carpaccio, naravno i također, priprema europsko-talijansku hranu s tek manjim udjelom autentičnih talijanskih jela. Ali, Carpaccio raspolaže zaista izvrsnim sastojcima, i koristi vrhunske konzervativne kuharske tehnike. U četvrtak popodne na njegovoj su se legendarnoj crnoj ploči među ostalima oglašavali živi škampi, jadranske lignje, foie gras, i teleći file s milanskim rižotom. Milanski je rižoto bio toliko kremast, bogat i autentičan da bi ga potpisali najdiskriminativniji hrvatski chefovi, a i dobar broj talijanskih.
Na crnoj se ploči u četvrtak popodne našao i vitello tonnato, naše omiljeno jelo koje Carpaccio u svojih osam godina postojanja tek povremeno drži na fiksnom meniju što name je pomalo nerazumljivo.
S druge strane, Carpacciov vlasnik Vlado Lisak nesumnjivo je najkompetentniji zagrebački restorater, pa čovjek sigurno zna zašto radi to što radi. Vitello Tonnato nije europeizirano, nego autentično pijemontsko jelo iz 19. stoljeća, koje se sastoji od tanko narezanih kriški kuhane teletine prekrivenih kremastim umakom od tune.
Vitello tonnato u posljednjih je pola stoljeća postao popularan i u talijanskim dijelovima Latinske Amerike, gdje se redovito servira kao božićno jelo.Lani smo u Milanu probali obrnutu verziju vitella tonnata, fete tune s umakom od teletine, koje se također pokazala jako efektnom.
Carpaccio priprema uvjerljivo najbolji vitello tonnato koji smo ikad kušali u Hrvatskoj. Teletina je narezana relativno tanko, ali još uvijek drži teksturu. Na mesu nema nikakvih vezivnih tkiva ili loja, no nije nimalo suho. Umak je perfektno uravnotežen, bogat, raskošan, svilenkast ali ne pretežak, dok veliki kapari funkcioniraju kao vibrantna membrana između teletine i tune.
Carpacciov vitello tonnato idealan je lagani ručak prepun ugodnih okusa, a cijena od 90 kuna čini ga šire dostupnim. Budimo realni, većina boljih pizza u profesionalnim pizzerijama košta između 60 i 70 kuna.
Prije vitella pojeli smo izvrsni minestrone u koji smo, eksperimenta radi, dodali točno dvije kapi Mad Doga 357 s nekih milijun Scovillea. Ovaj se ekscentrični eksperiment isplatio. Zaokruženost, blagost i dubina zimskog minestronea amortizirale su smrtonosne opake značajke jednog od najljućih šire dostupnih čili umaka, a nisu mu kompromitirale karakter.
