Teško je izbrojati koliko smo tekstova objavili o lokalu u Preradovićevoj 2. Nikad nismo vidjeli da je na tako dobroj lokaciji u centru grada propao baš svaki restoran koji se na nju uselio.
Kad se indijski restoran Namaste odlučio preseliti sa Selske u Preradovićevu, taj se potez činio kontrainutitivnim. Nakon potresa, mnogi su ugostitelji napuštali centar. Osim toga Namaste, koji se na svojoj originalnoj lokaciji bavio vrlo ozbiljnom južnoindijskom kuhinjom sa chefom iz londonskog Dorchestera, u Preradovićevoj je odlučio otvoriti bistro, mali lokal s neobaveznim jelima koja se naslanjaju na južnoindijsku tradiciju. Oba poteza gospodina Devaraja Rangaswamyja, koji Namaste vodi sa suprugom i sinom, pokazala su se, čini se, ispravnima.
U petak predvečer, dok se centar Zagreba bučno zagrijavao za noćne izlaske, u Bistrou Namaste bilo je veselo kao u susjednim kafićima. Nekoliko gostiju sjedilo je na terasi iako je bilo prilično hladno, a na unutarnjoj Namasetovoj (doduše nevelikoj) galeriji nije bilo slobodnog stola. Veseli, bučni gosti, miješanje hrvatskog i stranih jezika, glasna rock glazba i nizak prosjek godina stvorili su idealnu atmosferu za početak vikenda.
Efikasni, srdačni indijski konobari koji trče gore-dolje po stepenicama kao to nije ništa, uvelike doprinose dobroj energiji u Namasteu. Čak i gosti koji nisu znali naručiti na engleskom (konobari ne govore hrvatski) nisu se previše nervirali, jer je servis simpatičan, brz i točan.
Namaste Bistro vješto iskorištava prednost koju južnoindijska kuhinja u Hrvatskoj a priori ima pred angloindijskom. U Namasteu su začini puno zaokruženiji, češnjaka je manje, sve je manje ljuto i manje “egzotično” za ukuse domaće publike, što sigurno olakšava posao.
Meni je značajno pojednostavljen i pregledan: kratka lista jela poput kheema pava (ćuftica od mljevene piletine i začina) ili Mumbai vada pava (prženih knedlica od krumpira u pecivu) koja se poslužuju u manjim porcijama i mogu funkcionirati kao predjela ili se naručiti kao više jela za dijeljenje, lista “velikih porcija”, zapravo glavnih jela koja sama mogu biti cijela večera, dva deserta, par salata i par bezalkoholnih pića poput mango lassija i masala čaja. Na stolovima su još posebni meniji za kave i koktele.
Naručili smo vindaloo od patke i ultimativni comfort food, biryani s piletinom, i još dva coin paratha meko-prhka kruha pržena na tavi. Vindaloo, tipično jelo iz Goe, danas partijanerske meke a nekad portugalske kolonije, jedan je od ljepših primjera miješanja kultura i utjecaja u kuhinjama. Vindaloo je u Gou došao s Portugalcima kao vinski gulaš od svinjetine, koji su Indijci prihvatili i malo po malo prilagođavali svojim tradicijama, dodajući začine, zamjenjujući vino drugim zakiseljivačima poput tamarinda ili kokuma, a svinjetinu patkama koje su plivale u rižinim poljima pa su vindaloo osim katolika iz Goe počeli jesti i lokalni muslimani i hindusi.
To živopisno naslijeđe u Namaste Bistrou pojavljuje se u obliku goleme porcije meke pečene pačetine, s ukusnim umakom posluženim u odvojenim posudicama i gnječenim krumpirom začinjenim pečenim češnjakom. Ovako dekonstruirani vindaloo nije osobito autentičan, ali okusi su mu dobri i praktičan je način da si gosti sami doziraju meso i umak.
Biryani s piletinom, iako označen kao ljuto jelo, nije bio uopće ljut, bio je neslan i općenito prevelik, dva sočna komada prosječne, srećom neotkoštene piletine u planini riže. Umak od jogurta bio bi dobra kontra da je biryani pikantan, ali kako nije bio, svrha mu je nejasna. Biryani u Royal Indiji bar je tri puta atraktivniji od ovoga.
Coin paratha je neodoljiv, dok se masala čaj, jedna od najvećih divota indijske kuhinje koja se dobiva od crnoga čaja, začina i mlijeka, može se opisati tek kao skuren. Ne znamo rade li ga od neke gotove mješavine ili od nule, ali bio je opor i imao je okus previše ekstrahiranog crnog čaja i začina koje je previsoka temperatura učinila gorkima i spalila im mirise.
Vinska lista je mala, s izvrsnim St.Heels roseom i Malom Nevinom, Krauthakerovim Mercsom, Graševinom i Chardonnayom i Testamentovim Babićem, dovoljno za niska očekivanja koja se po pitanju vina postavljaju pred indijski bistro, ali sama činjenica da na listi nema nijednog rizlinga ni dobrog traminca, najvažnijih sorti koje se poslužuju uz indijska jela, ukazuju na nemar i neznanje, kao i lista piva koja je tragikomična (Heineken, Karlovačko i Laško s jednim slabim indijskim pivom koje se ne može nositi ni s jednim jelom).
Za razliku od nekadašnjeg restorana Namaste, Namaste Bistro nije mjesto na koje se dolazi naučiti nešto osobito otkrivati indijskoj kuhinji. On je domestificirani indijski restoran, jedno od veselijih mjesta u centru Zagreba i kontender za gradskog prvaka etničkog comfort fooda. Po gužvi i raspoloženju koji tamo vladaju, čini se da dobar dio zagrebačke publike treba upravo to i da je skinut urok s Preradovićeve 2. Ipak, s manje kompromisa u hrani i više pažnje prema pićima Namaste Bistro mogao bi biti prava gradska atrakcija.
Preradovićeva 2, Zagreb
HRANA 3/5 VINA 2/5 AMBIJENT 3/5 SERVIS +3/5
